Najteže sam ostavio za kraj. Gazda, uz dužno poštovanje, nije Visković opelo po Jergoviću, nego se poslužio doista krajnjom podlošću i izmišljotinom kada je u intervjuu Andriji Tunjiću u Vijencu (!) izjavio:

“Nemoguće je naći Hrvata, osim možda Miljenka Jergovića, koji bi našao opravdanje za reafirmaciju četništva u Srbiji”.

Tako je krenulo. A onda je krenuo nadodavati, ali stalno provlači tezu o Jergoviću kao reafirmatoru ili simpatizeru četništva, a k tomu vrijeđa i čitavu poštenu građansku Srbiju kada tvrdi da si Jergović koketirajući s četnicima želi otvoriti put na srpsko tržište knjiga.
Jergović je doista mnogima izvrijeđao sve živo i mrtvo, ali staviti na bilo koga u Hrvatskoj etiketu/metu "četnik" mnogo je zloćudnije nego poručiti nekome da si sam puca u glavu. O tome se vrlo jasno izjasnio Ivan Lovrenović (nećeš valjda i njega svesti pod Bosanca) kada je napisao da to nije nikakva polemika, nego hajka te istupio iz Hrvatsko društva pisaca kojem je Visković predsjednik. Ma što god tko mislio o njemu osobno i ma što Jergović pisao u svojim novinarsko/kolumnističkim tekstovima, on je najozbiljniji živući hrvatski književnik s najozbiljnijom recepcijom u svijetu, po mom mišljenju i najbolji, ali s tim se, naravno, nitko ne treba složiti. A Visković, tobožnja ljevičarsko/književničko/leksikografska perjanica trenutno je u talu s ovim društvom: Čuljak Šelebaj, Jajčinović, Dujmović, Tunjić i njima slični. Lijepo društvance. I zato ni Tomić ni Dežulović nisu ništa prespavali, nego su dosljedni i pošteni. A i ja sam na tu temu priložio skromni komentar u Jutarnjem od četvrtka, koji, naravno, također nije na webu JL-a.
 

Od jednog dinamovca, spremnog da se baci u ralje hajdučko-zvezdaškog samita, ovo je kompliment bez premca!

E jesi i ti naivan, Brane...  pa kako može dati ono što uopće nema? 

A sada malo natrag na temu na već zaključenu temu, između ostalog i zato da nam Vile što brže ozdravi.
Zanima me osobito što će reći Profa i Dule, a osobito Dule o reputaciji autorice u njegovom, uvjeren sam vrlo ispravnom i poštenom krugu ljudi.

Dakle, upravo sam počeo čitati knjigu iz čijeg mi predgovora neće biti teško prepisati ulomak:

Srpske političke aspiracije prema Hrvatskoj nisu nestale ni nakon suđenja u Haškom tribunalu. One datiraju još od stvaranja prve Jugoslavije i nisu nikada prestajale. Prilagođavale su se prilikama, a u svim kriznim situacijama Jugoslavije izbijala je velikosrpska težnja prema gotovo celom hrvatskom prostoru. Sada se pretenzije prema Hrvatskoj reflektuju, pre svega, stalnim održavanjem tenzije u vezi sa srpskim pitanjem u Hrvatskoj. Egzodus Srba iz Hrvatske 1995. organizovan je iz Beograda u cilju konsolidacije srpskih etničkih teritorija u Republici Srpskoj i Vojvodini. Sada se, međutim, stavlja u funkciju usporavanja ulaska Hrvatske u EU zbog njenih neispunjenih obaveza prema srpskim izbeglicama. Presuda Međunarodnog suda pravde (24. februar 2007) ostala je nedorečena u delu odgovornosti Srbije za genocid u Bosni i Hercegovini i kao da je dala podstrek Beogradu da nastavi sa svojom osnovnom tezom da je Hrvatska odgovorna za raspad Jugoslavije. Za tu argumentaciju sada se ponovo koristi zločin NDH nad Srbima u Jasenovcu tokom Drugog svetskog rata. Uprkos činjenici da su brojke nastradalih u Jasenovcu naučno utvrđene, Beograd i dalje inzistira na broju od 700.000 ubijenih Srba, Jevreja i Roma i traži da se podigne tužba protiv Hrvatske za taj zločin. Konferencija u Banjaluci (maj 2007) pokazala je da Beograd preko takvih skupova želi Hrvatsku držati kao taoca zločina u Jasenovcu, iz čega proizlazi da je svaka nezavisna država Hrvatska zločinačka.
Takav stav prema Hrvatskoj artikulisan je odmah nakon prvih višestranačkih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj (1990) čime je osporeno njeno pravo na samoopredeljenje, ali joj se istvoremeno i preti. Tako Vasilije Kalezić, publicista, kaže (u Politici 2. avgusta 1991.): "Ovo rukovodstvo (hrvatsko) ima pred sobom ili u sebi već postojanje jedne takve hrvatske države.... itd

Ovo je samo mali ulomak iz opsežnog predgovora knjizi koju je u Beogradu 2007. objavio Helsinški odbor za ljudska prava Srbije (ili, kako bi to D. Čuljak Šelebaj nazvala, srpski HHO) pod naslovom: "Vukovarska tragedija 1991 - u mreži propagandnih laži i oružane moći JNA". Autorica predgovora i voditeljica tog čitavog izdavačkog projekta je Sonja Biserko.
To dvotomno izdanje upravo je izašlo u Hrvatskoj u sažetom, skraćenom obliku pod naslovom "Vukovar 1991. - dokumenti iz srpskih izvora" u izdanju Goldsteinovog Novog libera, u bibliioteci Sa zrnom soli. (Dida, preporučam!).
Eto, daje se na znanje (i diskusiju, ali nije obavezno )

Sorry Vejn, ne mogu se suzdržati.



Ali ipak ne povlačim što sam rekao.

taj latentni navijac hnk rijeke, ovaj put, neuobicajeno za njega, ne zna o cemu prica...

kazem, da mogu birati izmedju leloo za 20 godina i europskog proljeca dinama, izabro bi ovo prvo...

dragi Brane,sve što si rekao je točno,ispravno i korektno...kao i svaki put

ali ja to vidim ovako: ono što ja zamjeram Tomiću i Dežuloviću u ovom zadnjem 'slučaju' s Bosancem je to što godinama prešućuju sve njegove kolumnističke uvrede i sprdanja sa svima nama,onako generalno i s bosanskih visina,jeR valjda je Miljenko odgajan i odrastao na engleskom dvoru pa može seruckati po Hrvatima kao 'smrtno ozbiljnom,neduhovitom i neglumstvaenom narodu', e pa pička njemu materina iskompleksirana bosanska (ovo kao stanje svijesti a ne geografije),i vrijeme je da mu to netko kaže,a ne da mu se liže dupe temeljem te njegove 'moći sa EPH koja stoji iza njega'...

priznajem:subjektivan sam!,no ljigav mi je i gadljiv,te uvrijedio me ni krivog ni dužnog jedno 10x prije nego mi se ovako ogadio!

Mislim da je ovo žestoka laž....čak mislim da je bezobrazno nešto ovako napisati (iako apsolutno cenim  i poštujem rad autorke, da se razumemo).
Srbi su u Vojvodini "većina" bili još u 19. veku,..podaci su o tome svima dostupni.... a pogotovo se srski narod "konsolidovao" u Vojvodini posle 2. svetskog rata, što doseljavanjima stanovništva iz BiH i C.Gore, što deportacijom domaćih Nemaca (Švaba) i Mađara....a što se tiče Republike Srpske, tamo su Srbi (nažalost) već sami "konsolidovali" svoje etničke teritorije..
Na kraju krajeva da je BG i imao tako nešto za cilj, zašto to nije "uradio" odmah 90 ili 91 godine?
Ovo ostalo i ima smisla, mada je i ovo "o današnjim pretenzijama" malo nebulozna...