dao sam si truda pa sam prepisao jedan malecki pasus iz travnicke hronike, hocu da uvažiš ovu moju lakejsku dušu:

Kad prodjete carsiju, zadrzite se kod jeni djamije. Oko cijelog zemljista je visok zid, unutra pod ogromnim drvecem, grobovi za koje vise niko ne zna ciji su. Za tu djamiju se zna u narodu da je nekad, pre dolaska turaka, bila crkva svete katarine, I narod vjeruje da I sad u jednom uglu postoji sakristija koju niko nikakvom silom ne moze da otvori. A kad pogledate malo bolje kamenje u tom starinskom zidu, vidjecete da ono potice od rimskih rusevina I nadgrobnih spomenika. I na kamenu koji lezi uzidan u toj djamijskoj ogradi vi mozete lijepo procitati mirna I pravilna rimska slova nekog izlomljenjog teksta marco flavio.. optimo..  a duboko ispod toga, u nevidljivim temeljima crkvenog granita, ostaci jednog mnogo starijeg kulta, nekadasnjeg svetista boga mitre. Na jednom od tih kamenova ima nejasan reljef na kome se razabire kako mladi bog svjetlosti ubija u trku snaznog vepra, I ko zna sta se jos krije  u dubini tih temelja, ko zna ciji su tamo napori sahranjeni I kakvi tragovi zauvijek izbrisani. To je samo na jednom malom parcetu zemlje u ovoj zabacenoj varosici.

eee, i dobro pazi šta ces reci, ovo nije samo multikulturalnost! ovo je poezija brale...

 

http://www.jutarnji.hr/

šta je ovo na naslovnici jutarnjeg, al jazeera live.
jesu oni normalni?

edit:makli su.

NYC, radi se o sljedećem. To nije ista priča i tu nema nikakve analogije. Nečija ovisnost o narkoticima nije ista na nekoj zamišljenoj moralnoj ljestvici vrijednosti kao podržavanje totalitarnih režima ili nekakva odvratna karakterna osobina, pripadnost ideologiji (u slučaju Thomasa Manna ili Knuta Hamsuna), nije Elvis po tome poseban niti to govori o njemu ko osobi osim da je imao gadnih problema. Svaka ovisnost je isključivo bolest koja najviše šteti onome koji je ima, a ne širim masama, obožavateljima njegovog rada. Tako da je to promašena teza u kontekstu ove priče. Istina da nisam brat cigan, ali to ti je tako.

Može se onda isto reći o stotinama njih, prvi mi na pamet pada Keith Richards... Tko je tek njega "obezbeđivao"? Upravo valjda ti "isti" agenti su dostavljali "ono što njemu treba" da ne bi sam išao po ulici i tražio u doba najveće popularnosti Stonesa, konkretno baš na američkoj turneji i o kakvim se tu interesima radi osim naravno financijskim? Znači, po meni nečija bolest ili ovisnost nije dio ove priče jer bi onda mogli u to utrpati baš svakoga.
I zašto smo preskočili Boru Čorbu?

Provo, u pitanju je običan nesporazum.