HRVATSKIM MEDIJIMA

Zgroženi izjavom Vlahe Bogišića, ravnatelja Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“, objavljenom u Jutarnjem listu 29. 1. 2011. u tekstu o trvljenjima u Hrvatskom društvu pisaca, upućujemo javnosti sljedeće priopćenje:

    Govoreći o slobodi govora, Vlaho Bogišić zapravo rabi govor mržnje. Ma kako inzistirao na kondicionalu, on nedvosmisleno huška javnost svojim pitanjem: „…Tko će nekoga sutra spriječiti, pri čemu ovo govorim u strogom kondicionalu, da se pita otkud jedan balija arbitrira poezijom u Hrvatskoj?“
    Po nama, riječ je neprihvatljivom, krajnje uvredljivom i nečasnom primjeru potkazivanja ili poticanja na denunciranje i ideološku diskvalifikaciju ljudi koji su „krivi“, i moguće neprihvatljivi, samo zato što su tobože pogrešnog etničkog i vjerskog identiteta.

    Tim više što to izgovara leksikograf, a ne pjesnik, koji bi morao znati težinu izgovorenih riječi, ali i koji je, valja naglasiti, prvi čovjek jedne od najuglednijih kulturnih ustanova u nas.

    Budući da smo u leksikografovu pitanju nedvojbeno prepoznali metu, naglas se pitamo znači li ova izjava da je dotični jedva tolerirani stranac u hrvatskoj kulturi i književnosti ili da su takvi, „balije“ dakle, generalno nedobrodošli u istima.
    Operirajući pa i hipotetičkim prijetnjama, Bogišić otvara mogućnost da se danas-sutra svakoga hrvatskoga pisca, kipara, arhitekta, slikara, glumca i glazbenika bosansko-muslimanskoga podrijetla (ili kakva drugog, trećeg…) diskvalificira po potrebi bezočnim i vrlo uvredljivim etiketama, provocirajući tako neki novi politički mrak i zadrtost prema Drugom i njegovoj razlici.
    Smatramo da hrvatska kultura niukoliko nije kultura plemenskih ili etničkih „čistih identiteta“ vec pluralistična i, srećom, heterogena.
    Mi u njoj nismo i ne možemo biti gosti jer smo je stvarali i stvaramo je svojim duhom i kreativnim izrazom, i ne dopuštamo niti jedan oblik vlastite političke ili ideološke zloupotrebe, a kamoli biti, kao u Bogišićevoj insinuaciji, nakaradna ikonografija za potkusurivanja.
    Govor mržnje hrani se između ostalog vjerskom, etničkom i ideološkom isključivošću i, kao u ovom primjeru, svodi osobu na nešto vrijedno prezira i nepoštovanja.
    Utoliko nam se ovdje uočeni rasistički diskurs, koji operira zloćudnim pojmovljem da bi diskreditirao nekoga zbog njegova imena ili podrijetla, čini neprihvatljivim i škodljivim u javnoj komunikaciji
      Ovim priopćenjem ne želimo sudjelovati u bilo kojem sukobu, niti zauzimati stranu u polemici Jergović – Visković, već samo upozoriti hrvatsku javnost na govor mržnje, etničke i vjerske isključivosti, koji već sutra, pri čemu ovo govorimo u strogom kondicionalu, može rezultirati nečim znatno gorim, a nedavno bolno proživljenim.

POTPISNICI:

Sead Begović, književnik
Enes Kišević, književnik
Munir Vejzović, akademski slikar

dr.sc. Ekrem Čaušević, sveučilišni profesor  

Sead Muhamedagić, prevoditelj

Izet Đuzel, akademski slikar

Ibrica Jusić, glazbenik

prof. Azra Abadžić Navaey, sveučilišna asistentica

mr. sc. Senad Nanić, arhitekt
Filip Mursel Begović, publicist

Duje Draganja se bio spreman odreć svoje domovine za šaku katarskih dolara. Kraj svake razumne priče