A dobro onda, vidim da ipak nisam nenormalan u svojim glazbenim ukusima.
Točno se sjećam kad sam prvi put čuo Yayin glas, na radiju. Vozio sam se autom po Rijeci, silazio sa Turnića prema Elektroprimorju, i taman na onoj zadnjoj nizbrdici kad prođeš policijsku stanicu i prije nego se skrene desno u bolnicu, Yaya počela pjevat. Znam da sam bio s nekim u autu, ne znam više ni s kim, i da sam u pola riječi samo ušutio i pojačao radio. U prvoj vokalnoj pauzi mi objašnjavali nešt o jajima i mačku Džinksu, tek sam poslije shvatio šta su htjeli reć....
Jedini drugi put kad mi se to dogodilo je bilo - u crkvi. Čekali smo krštenje prijateljevog djeteta u predvorju crkve, a unutra je išla još misa, taman dijelili hostije, kad je na mikrofon izašla jedna crnkinja, konstitucije Arethe Franklin, i počela: Were you there when they crucified my Lord? Oh sometimes it causes me to tremble, tremble... Isto mi se glas izgubio u pola riječi, okrenuo sam se od čovjeka i kao omađijan otišao vidjeti šta je to.
Mislim, ima izvanrednih glasova koje kad prvi put čuješ, kažeš "vau, čuj ovo..." - Andrea Bocelli, Josh Groban, pa i Susan Boyle i onaj lik šta je u Velsu prodavao mobitele... Ali Yaya i ta crnkinja su mi baš onako, izbile zrak.
[uredio Kauboj - 16. veljače 2011. u 16:14]
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.