A jesmo svi brzi za osuditi... pa kud je išla, šta je mislila, bila je naivna, zajebala je malog... dajte ljudi, ko da je to bitno.  Iz Banjaluke (kao metafore) u Ameriku u potrazi za boljom budućnošću -- nije ni prva, ni tisućita, ni milionta koja je to napravila.    Pitanje je šta sutra...

Što konstruktivno reći?  Ona MORA na neki način legalizirati status, prije nego išta drugo napravi.  Azil, brak, škola - bilo šta.  Imam na poslu kolegu Kolumbijca koji namjerava svoju novu ljubav iz Kolumbije (razveo se prije godinu dana) dovesti u Ameriku najesen tako da ju upiše na jedan od onih tečajeva za engleski, s kojim se može dobiti studentska viza.  Možda je to jedan način?

Drugo što mora napraviti je paziti da joj sin ne zapostavi školu.  Ako on ima 16 i imalo "zdravoseljačke" soli u glavi, snaći će se već nekako, samo da mu se ne žrtvuje barem high school radi nečeg.

Treće šta sam mislio reći je ono što si sam rekao - ne posuđuj što ne možeš priuštiti kao poklon.  A što se druge pomoći tiče... ovako izdaleka mislim da bi im najbolja pomoć bila kad bi svoju dokazano veliku erudiciju iskoristio tako da malom postaneš neki mentor, savjetnik.  Ali hebiga, znam, puno je to za tražiti od bilo koga...   (Doduše, pošto je undov sugrađanin, to je vjerojatno i nepotrebno, poharat će on već grad da će mu i Jetsi i Sharksi jest iz ruke. )

Četvrto, a možda i blasfemno, cinično i dvolično, ali koliko ja shvatih ovdje nekako najpraktičnije - neka se pridruže nekoj (što normalnijoj) vjerskoj zajednici.  Preko tako nečega će joj se najprije pomoći, i tu ne mislim samo na ovu "prvu pomoć" u vidu prehrane i krova nad glavom, nego će preko toga najvjerojatnije naići na volontere - pravnike, doktore, savjetnike u smislu kako naći posao, nekog da pomogne malom u školi...

Te na kraju peto, ako je mali dobar u ikakvom sportu, neka to forsira do granica razuma...

Kao što vidiš, meni je tu centralna figura taj sin.  Ona je svoj izbor napravila, no on nije i kao takav zaslužuje svaku potporu.  Naravno, daleko od toga da mislim da ona "zaslužuje" da se "utopi" ako ne zna plivat (mada izgleda da jest ušla u duboko ko Čeh na Jadranu), ali on zaslužuje svaku priliku.

fali mi u cijeloj prici perspektiva sina... on je tu kao centralna figura i sve je tu kao zbog njega, no cini mi se da njega nitko nis ne pita, a nije bas petogodisnji djecacic pa da ga se uzme za ruku i voda po svijetu... vjerojatno je on u toj istoj Bosni, kakva god da je, imao neki svoj plan, svoj san, mozda neku curu, imao je sigurno neku svoju predstavu sto bi i kako, to je normalno za ljude i u tim godinama... I onda ga majka odvede nekud, a on nema pojma kamo. Fali mi odgovor sto on kaze na sve to, svidja li se njemu uopce tamo, sto on misli o svemu... ako je njemu pun kufer Amerike ili ako on nije siguran u opravdanost cijele avanture, onda sve ni nema nekog smisla. Mislim da je malo previse ocekivat od nekog 17-godisnjaka takve zrtve, sokove, "krv, znoj i suze" i sve samo zato da bi mu jednog dana i mozda "bilo ljepse" - u principu i na neki nacin mu je, ako promatramo sve kroz sadasnju nesretnu situaciju njegove majke, definitivno sjebana mladost, bas kad bi trebao najvise uzivat, izlazit van i zaebavat se, naucit vozit auto, ganjat zenske... nije lako presadit biljku iz tegle u teglu, a kamoli covjeka... ajd okej sve ako su u Bosni umirali od gladi pa da ni nema sto izgubit, no iz price nisam stekao dojam da se radi o takvom backgroundu


i potpisao bih Hugovu izjavu... nije se lako "evakuirat" ni iz Preckog u Folku, a kamoli u drugu zemlju, a ovdje se tim razbacuje ko ne znam s cim...

sve što se u životu stvarno želi,ostvarivo je

pa tako i preseljenje

ima u svemu tome trezveni,al' ima i iracionalni dio (znam ja...)

napisat ću kasnije malo opširniji osvrt jer je vrlo zanimljiva ova Profina priča,no ja tu-više od svega,vidim majčin egoizam i avanturizam,nezrelost i neozbiljnost...pa ne ide u 50.oj godini iz Borca Banja Luka u NY Knickse,ako si već avanturist tog tipa,i ne vodiš dijete u svoje avanture...ali eto,različiti putevi vode u socijalizam!

ps-a na ova balkanska žicanja i posuđivanja love sam posebno osjetljiv

adio Gazda

Pređo je zaslužio vlastitu temu. Iako sam znao da je imao moždani udar i da se vjerojatno neće izvući, svejedno me šokirala vijest o smrti koju sam čuo jutros u autu kao jingl između retardiranih pjesmuljaka na Anteni. Valjda život vrijedi toliko...

Na kraju odlazi još jedan odličan čovjek koji je jedinog i najvećeg neprijatelja imao u samom sebi. Bio je jedan od duhovitih glumaca koji je nasmijavao samom pojavom, ali to je samo temelj zaista velike karijere koja je mogla biti još i veća... počivaj u miru majstore!

Tužan dan. Uz Pređu nas je napustio i legendarni Uncle Leo iz Seinfelda.

Počivao u miru Pređo, pamtit ću te kao jednu od najpozitivnijih i najsimpatičnijih osoba hrvatskog glumišta.

Nisam znao da je pao u komu, nisam znao ni za njegove probleme sa zdravljem uzrokovanim casicom... jebiga, zao mi covjeka, samo su jos Rade i Fabijan znali tako dobro glumit vlaja.

Di je sahrana, zna li netko, hocel` u Dubrovniku biti?