Dule Savic je napisao/la:
Dida, osim nekoliko nekretnina u centralnim beogradskim zonama u kojima se baskare njegovi naslednici (o Crnoj Gori zaista ne znam) i prihoda od stampanja knjiga u inostranstvu, zaista ne znam sta jos ima niti ulazim u to. Ovo se sve ne moze ni porediti sa Cosicem, naravno, niti mi je to bila namera...to nije, slozicemo se, nimalo lose za jednog disidenta, a da to ne poredimo sa onime za sta se vlast, za koju se u pocetku zdusno (i itekako krvavo) zalagao, proklamovano zalagala. A tek da ne poredimo sa nekim nize pozicioniranim "disidentima" koji su ostajali bez glave, posla, buducnosti i bilo kakve imovine 40tih, 50tih i 60tih, od "levih skretanja" preko IB do Maspoka ili "liberala".
Vidi cijeli citat
Dakle, ništa od onoga na što sam mislio pod našim klasičnim "trženjem" disidenstva (nacionalne sinekure, članstvo u Akademiji, vila na Dedinju/Tuškancu dobijena od države...).
Čovjek je imao prihod od svojih izdanja u inozemstvu, a da bi uopće došao do njih prvo je morao napraviti to što je napravio, podnijeti pritisak cijelog državnog aparata (od partijskih drugova i najbližih prijatelja, do Tita i policijskih struktura) mada je mogao mirno laditi jaja do kraja života, odseliti se s ženom, maloljetnim djetetom i majkom u stan s dvije prostorije gdje su živjeli od skoro nikakvih prihoda, odležati 11 godina robije, biti milion puta šikaniran, napisati neke knjige, prokrijumčariti ih van i sve do duboko u 80-te biti na oprezu hoće li kad-tad opet završiti u bajboku. I na kraju navodno odbiti isto ono što je Dobrica 1992. prihvatio. Kao što rekoh, nema tu ni traga "trženju" na koje sam mislio.
Što se tiče njegovih nasljednika, ne znam koliko su teški i na koga točno misliš. Koliko znam, kći Vukica mu je umrla prije desetak godina, a sin Aleksa je čovjek s međunarodnom akademskom karijerom uz koju valjda idu i pristojni građanski prihodi. Nadam se da kad spominješ njegove nasljednike ne misliš na ovog vašeg gradonačelničkog "drvoseka"...