Ne znam za vas ali mene uvijek po povratku s nekog putovanja pukne teška depra...Sve mi nekako naopačke,ne kao da sam iz tuđine došao doma već obratno.I nije da idealiziram
ono a histeriziram
ovo,već se naprosto radi o nekom iracionalnom ali meni vrlo prisutnom osjećaju da sam tamo doma,a da sam ovdje stranac.
I osobito ako je tamo Grad (NY) ili Gradec (London),a ovdje Mugeba ili Metropolis.
Nećete me pritom krivo shvatiti ako opet spomenem da su me i u Gradecu stranci zaustavljali na ulici misleći da sam domaći.A što mi se u Gradu učestalo dešava.
I ne mogu se ne upitati (po 1001. put)-da li je u ovim godinama prekasno za emigraciju?
Da li se isplati ostaviti ovo (stan,firma,'reputacija',fakultet) da bi se dobilo ono-puna pluća,zanos,novi početak,te (vjerujem) normalnije okružje?
Ili je ipak bitnije to što mi imamo duuuuušu?
[uredio bojangles - 16. ožujka 2011. u 22:23]
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age