Ne znam za vas ali mene uvijek po povratku s nekog putovanja pukne teška depra...Sve mi nekako naopačke,ne kao da sam iz tuđine došao doma već obratno.I nije da idealiziram ono a histeriziram ovo,već se naprosto radi o nekom iracionalnom ali meni vrlo prisutnom osjećaju da sam tamo doma,a da sam ovdje stranac.

I osobito ako je tamo Grad (NY) ili Gradec (London),a ovdje Mugeba ili Metropolis.

Nećete me pritom krivo shvatiti ako opet spomenem da su me i u Gradecu stranci zaustavljali na ulici misleći da sam domaći.A što mi se u Gradu učestalo dešava.

I ne mogu se ne upitati (po 1001. put)-da li je u ovim godinama prekasno za emigraciju?

Da li se isplati ostaviti ovo (stan,firma,'reputacija',fakultet) da bi se dobilo ono-puna pluća,zanos,novi početak,te (vjerujem) normalnije okružje?

Ili je ipak bitnije to što mi imamo duuuuušu?

mene ništ ne puca nikad,ja sam di je najlepše

Mi o toj gospođi nemamo pojma.
Stvarno, prvi sam put za nju čuo sada kad je izabrana za predsjednicu vijeća.

mene depra spuca kad citam ovu temu

Brane,imate PP!

Ne laži! 

ovaj grad ima dušu,imamo i klipiće