Gazda, samo se javi.
A što se tiče Moirine teme...
Prije punih trideset godina, u ljeto osamdeset prvo, na Omladinskoj radnoj akciji Kozara moj prijatelj Renato Stefanović Crnac
i ja utemeljili smo Komisiju za pizdarije. Dok su mladi udarnici
prebacivali norme, mi iz Komisije osmišljavali smo - sam naziv kaže –
njihov društveni život. Imali smo mali natkriveni ured na otvorenom, na
obodu šume, s radnim stolom od jelovih dasaka, i tamo smišljali
svakojake, kako se to tada precizno zvalo, pizdarije.
Stalo mi je, eto, da se zna kako Jadranka Kosor nije
prva koja se dosjetila tog koncepta – institucionalno se baviti
pizdarijama umjesto ozbiljnim poslom. Makar i najveće budalaštine što
smo ih Crnac i ja tada uspijevali domisliti, sa svom nesvrstanom
marihuanom iz budžeta brigade, prema blistavim dometima Kosoričine vlade
bile – pizdarija.

Ne znam, recimo, na čemu su bili članovi Kosoričine Komisije za
pizdarije kad su Saboru uputili prijedlog Zakona o zabrani i
sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti. Čitali ste o tome
ovih dana, o zakonu po kojemu će sa trideset hiljada kuna biti kažnjena
svaka fizička osoba koja obavlja neregistriranu djelatnost - pučki
rečeno, drugoj fizičkoj osobi popravi centrifugu perilice rublja - osim
ukoliko toj osobi nije, pazi sad: bračni partener ili srodnik u pobočnoj
liniji do četvrtog koljena, ili njegov izvanbračni partner sa
zajedničkim djetetom, odnosno najmanje tri godine zajedničkog života. U
kojem slučaju se poopravak centrifuge smatra rodbinskom pomoći.
Procurio sifon
Milošću Vlade dopuštena je još i takozvana susjedska pomoć, odnosno
“obavljanje poslova među susjedima kada između njih pastoji blizina
prebivanja do petsto metara”, osim – a vazda ima neko osim – ako rad
obavlja dobri susjed koji za taj posao ima registriranu djelatnost.
Ukratko, ako vam procuri sifon kuhinjskog sudopera, moći će vam pomoći
svatko u krugu od petsto metara osim onoga koji se profesionalno bavi
popravkama sifona kuhinjskih sudopera.
U herojskoj borbi s takozvanom sivom ekonomijom, koja prema njihovim
proračunima vrti cijelu trećinu brutto društvenog dohotka, članovi
Komisije konačno su tako udarili u samo srce tame, u moloha što
nacionalnom BDP-u svake godine pojede petnaest milijardi eura – Špira
Kacavidu, splitskog fantoma noći koji drsko izlazi iz kruga svojih
petsto metara, pa susjedima i prijateljima po gradu na crno, posve
besplatno i bez registrirane djelatnosti, popravlja frižidere i bojlere.
Na vrhuncu najopsežnije istrage u cjelokupnoj povijesti Državnog
inspektorata dvojica tajnih agenata sjedit će u automobilu na
parkiralištu ispod nebodera na Kmanu, jesti Svagušine krafne i čekati da
zloglasni splitski Mister Muscolo upadne u dugo i pomno pripremanu
zamku.
Svaki put dosad Špiro je pravdi izmigoljio poput jegulje: u “slučaju
Sifon”, sve su novine pisale o tome, ispalo je da je gospođi Anki rođak u
četvrtom koljenu, u “slučaju Programator” Domazetovima je perilicu
lukavo iznio na terasu, točno 498,66 metara udaljenu od njegovih vrata, u
“slučaju Karburator” kumu Plazibatu je pomogao popraviti automobil
šifriranim SMS-porukama, a u famoznom “slučaju Termostat” DNK-test je
dokazao da je upravo on otac male Helene, kćerke udovice Kristine,
vlasnice pokvarene termoakumulacione peći.
Ovoga puta, međutim, neće umaknuti: državni inspektori su pronašli
idealan mamac, tetu Zoru - koja živi cijeli kilometar od Špira, nisu ni u
kakvom rodu i nemaju zajedničku djecu - pa joj mjesecima u kvartovskom
dućanu podmetali obični deterdžent umjesto Calgona, čekajući sada da
vodeni kamenac odradi svoje, i da se pred neboderom na Kmanu pojavi
Špirov golf dvojka.
Takvim se, eto, pizdarijama bavi Vlada Jadranke Kosor u trenutku kada
Hrvatska broji 336.411 nezaposlenih i četrdeset pet milijardi eura
vanjskog duga – dvostruko više od štete koju su u Japanu izazvali
smrtonosni potres, gigantski tsunami i nuklearna katastrofa zajedno!
Ekonomski geniji iz Komisije za pizdarije nanijeli su Hrvatskoj štetu
kao dva tsunamija, ali nema u Hrvatskoj reportera CNN-a, nema nas u
molitvama Baracka Obame, ne nose igrači Reala natpise podrške hrvatskom
narodu.
A sve čega su se u Komisiji za to vrijeme dosjetili jest zakon kojim
će Špiru Kacavidi zabraniti da pohotnoj Kristini popravlja
termoakumulacionu peć, staru kantu Slobode Čačak koja se samo prošlog
ljeta pokvarila sedamnaest puta.
I da onda u butigi u prizemlju zamoli prodavačicu da mu složi jedan zidarski sendvič s mortadelom.
Kosoričina Komisija
Prije mjesec dana, sjetit ćete se i toga, na snagu je stupio zakonski
propis kojim je Kosoričina Komisija za pizdarije naumila dokinuti tu
stoljetnu zločinačku praksu. Sve do tada, službeno najskuplji sendvič na
svijetu bio je Von Essen Platinum Club Sandwich od dvije kriške kruha,
francuske poulet de Bresse, bijelih tartufa, prepeličjih jaja i
glasovitog pršuta od crne iberske svinje, hranjene žirovima zimzelenih
hrastova i aromatičnim biljem, čarolija koja u berkshirskom restoranu
Cliveden’s Waldo košta stotinu funti.
U Hrvatskoj, međutim, obični sendvič od kvarta bijelog kruha, dvije
fete industrijskog podravca i deset dekagrama salame od ušiju svinja
hranjenih aromatičnim koštanim brašnom, naručen kod tete u kvartovskom
dućanu, danas po cjeniku Državnog inspektorata košta ravno pet hiljada
kuna, odnosno šest puta više od bijednog Von Essen Platinum Club
Sandwicha.
Bilo bi smiješno da je riječ o taktici, a ne o strategiji hrvatske
Vlade. Kao što je moglo izgledati smiješno kad se početkom godine
predsjednica Komisija za pizdarije Jadranka Kosor odlučila uhvatiti u
klinč sa svjetskom recesijom mrtva ozbiljna ukinuvši u Vladi vodu s
okusom jagode i spajalice u bojama.
Majkemimile, da je Ante Tomić premijer, a Goran Bare ministar,
i da su mjesec dana samo na espressu i LSD-u, ne bi se dosjetili takve
pizdarije. Sam bog stoga zna što nam novo sprema veselo društvo u onom
natkrivenom uredu na obodu šume.
Zakon o spojenim posudama, kojim bi se zabranilo pripremanje hrane za
srodnike u pobočnoj liniji dalje od četvrtog koljena, te prenošenje
iste u spojenim loncima, popularnim gamelama, kada pastoji blizina
prebivanja veća od petsto metara? Ili neki drugi zakon, recimo Drugi
zakon termodinamike? Pa da onda vidimo kome će Špiro Kacavida ovoga
ljeta popravljati termoakumulacione peći.