Brane je napisao/la:
Što ti imaš protiv moje guzice?

Donekle si u pravu, ali mene osobito zgraža BB, a tamo bome nema celebsa. Osim ako to ne postane svatko čim pređe prag te kugine kuće.
Vidi cijeli citat
Ništa, ništa...
not that there's anything wrong with it...
Meni se baš čini da postane, i kad malko bolje promislim, nije zapravo ni čudo. Iz "dvoslojnog" razloga.
Prvo, nedavno sam slušao na radiju razgovor, već sam zaboravio i o kojoj temi, no novinarov sugovornik je onako usput primijetio kako je privatnost, barem kako je mi danas svhaćamo, jedan prilično nov koncept u ljudskom društvu. Kao, do prije stotinjak godina su ljudi živjeli tako da su svi znali sve o svakome oko sebe - otkud je, čiji je, s kim je, znali šta je ko jeo za ručak jer se osjetio miris po cijelom mjestu, kako mu ući u kuću ako ga nema, kad ide spavat, šta pije, itd. itd. (Meni se čini da takvih zajednica ima i danas ohoho, kakvih stotinjak godina.) Znači, možda ovaj BB zapravo samo zadovoljava neki iskonski ljudski nagon, odgovara našem čoporativnom DNA-u...
Drugo, televizor je već davno postao dio naše intime. Čast izuzecima, ali taj "idiot-box" je u velikoj većini kuća upaljen ako ima ikoga (budnog) doma, pa makar ga nitko "aktivno" ne gledao, tako da ono što se događa na njemu stvarno postaje dio naše svakodnevice, našeg svijeta. Mi "poznamo" te ljude koji su na njemu (neki ovdje bi rekli "ti mali ljudi koji žive u njemu"), mi smo s njima familijarni - oni su dio
našeg čopora. Tako da ta BB kuća postaje produžetak naše vlastite kuće, ako je program učestalo na televizoru.
Primjer - meni se prije nekih 10-tak, možda i više godina dogodilo da sam se, šetajući s majkom lungo mare između Opatije i Lovrana, mimoišao s Nenadom Gračanom. Gurao je čovjek kolica, to je znači bilo taman kad je s onom nekom manekenkom, misicom, džirlo-devojkom, šta li, dobio dijete. A mislim da je to bilo taman poslije "one" Rijekine sezone, pa su ga stalno bili puni mediji svih vrsta, i radi nogometa i radi paparazza. Uglavnom, kad smo se mimoišli, ja klimnem glavom i kažem "E, bok!" Čovjek me samo onako na moment pogleda i produži dalje bez riječi, naravno... Dok sam ja zastao u pola koraka shvativši da sam se malkice zanio, mama me pita da tko je to. Pa Nenad Gračan, trener Rijeke... Aha, a on tebe pozna?!? Ma ne pozna me, otkud bi me poznao... I onda moja mama kroz smijeh zaključi: "Aha, ali ti njega poznaš, pa si ga pristojno pozdravio, jel da?"
Eto, to je upravo to. Mi sve njih "poznamo", čim prijeđu prag te kuće... Bar se meni tako čini. Kako je meni bilo najprirodnije pozdravit Gračana ko da smo skupa guske pasli, tako je valjda ljudima prirodno klikati na linkove na webu JL...
[uredio Kauboj - 02. travnja 2011. u 06:12]
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.