da, treci dan vojske dodje meni neki natporucnik i kaze "pa sta nisi rekao da imas zavrsen faks, mi bi te stavili da budes taj cato/teklic, pitat cu ja u nekoj drugoj satniji jel ima mjesta"... pitam ja njega sta radi taj cato i sad on meni objasni, pa
kazem ja njemu da nisam dosao u HV da bi nosio neke papire i zujao cijeli dan, daj mi snajper i kramp i udri
poslije isto, kad se rjesavala prekomanda, razmisljaju oni kud ce sa mnom... ja se kao dobrovoljac prijavio za Dugi otok

(tamo se kao islo samo po kazni), oni bi mene u ZG u Ministarstvo, opet da slazem neke papire...
kazem ja, ajde me onda ostavite ovdje, ako nista drugo kao razvodnika, bar ce bit neka akcija... i teskom mukom oni mene ostave u Puli
moj stari kaze da sam ja bio posljednji dragovoljac

... dijelom stvarno ima pravo jer sam se sam prijavio da odsluzim vojni rok. Onda me neka prija u Vojnom odsjeku odbila jer kao nema mjesta, klasa popunjena...
kazem ja njoj ma nema veze, sigurno ima netko kome se ne ide, samo ti mene ubaci i bogami, za dva mjeseca dodje poziv
Vojska je zakon. U konkurenciji nekakvih "kontinuiranih" razdoblja, sigurno najduze najsretnije razdoblje u zivotu. Tamo sam se odmorio i pustio mozak na pasu kao nikad prije ni poslije
Da imam vremena sest mjeseci, javio bih se opet...
[uredio ian wright - 28. travnja 2011. u 23:44]