USKOK će, neslužbeno doznajemo, blokirati "impresivni" dvorac u
gradnji Barbare Bešenić, pritvorene bivše HDZ-ove saborske zastupnice i
vlasnice tvrtke BBS za preradu plastične ambalaže. Potkalnička
poduzetnica, podsjetimo, uhićena je prošli tjedan s još četvoricom zbog
izvlačenja 103 milijuna kuna tijekom četiri godine iz Fonda za zaštitu
okoliša i energetsku učinkovitost na temelju krivotvorene dokumentacije.
Kraljica plastične ambalaže, kako je B. Bešenić prozvana još prije
pet godina, u selu Ljubeščici nedaleko od Novog Marofa posljednjih je
nekoliko godina bez ikakvih dozvola zidala palaču koja svojim izgledom
neodoljivo podsjeća na stare dubrovačke zidine.
Izvučeni novac u zamku?
Koliko je poznato, radovi
na ovom zdanju odvijali su se stihijski, bez ikakva plana i nacrta, a
glavni majstori na "projektu", neslužbeno doznajemo, bili su zapravo
radnici BBS-a. S obzirom na to da je Bešenićeva svoju kamenu rezidenciju
gradila potpuno bespravno, postoji i mogućnost da to zdanje na kraju
bude srušeno, a materijal od kojeg je građeno – prodan. Kojim ga je
novcem poduzetnica zapravo gradila, još je nepoznanica.
Vlasnica BBS-a, podsjetimo, osumnjičena je da je bila dio kriminalne
skupine koja je, po uputama Vinka Mladinea, bivšeg šefa Fonda, isisavala
novac te ga dijelila među sobom. Prema nekim informacijama, dio tih
izdašnih svota pohranjen je na računima u inozemstvu te mu istražitelji
tek trebaju ući u trag. Ali kada se promotri i "građevinski pothvat"
vlasnice BBS-a u Ljubeščici, teško je ne postaviti pitanje – odakle joj
zapravo novac da si priušti takav, blago rečeno, luksuzni kič? Ne bi
zato bilo ništa neobično da je dvorac u šumi zapravo građen dijelom
novca koji je malverzacijama izvučen iz Fonda.
Istražitelji će ipak biti posljednji koji će morati odgonetnuti
odakle B. Bešenić novac da se, blago rečeno, igra "šumske kraljice".
Njezin odvjetnik Tihomir Rožmarić jučer nije želio komentirati gradnju
dvorca, a nije mu bila poznata ni činjenica da B. Bešenić uskoro neće
moći njime raspolagati, s obzirom na to da će USKOK zatražiti od suda da
ga se blokira.
Također je još nejasno odakle potkalničkoj poduzetnici hrabrost da
ovakvo zdanje podiže u nenaseljenoj zoni i tko joj je zapravo omogućio
da neometano radi bez straha da će joj na gradilište banuti građevinska
inspekcija.
Kraljica otpada svoju je "tvrđavicu" zidala na parceli koja je već
niz godina u vlasništvu obitelji pa ju je naslijedila. Bešenićeva se na
svome imanju, s kojeg puca pogled na Novi Marof i Varaždin, nije trebala
bojati znatiželjnih pogleda slučajnih prolaznika budući da je okruženo
gustom šumom te se do njega dolazi šljunčanim putom. Nedaleko od njezina
dvorca nalaze se tek dvije omanje vikendice. Prvi pravi susjedi B.
Bešenić nalaze se tek u podnožju brda. Prema njihovim tvrdnjama, nitko
od radnika nije na gradilište dolazio već nekoliko mjeseci. Prije su,
ispričali su nam mještani, radnici onamo dolazili u različitim
intervalima te zidali utvrdu.
Koliko je poznato, kičasti zamak nije jedina nekretnina kojom
raspolaže B. Bešenić. Uz obiteljsku kuću, posjeduje još, neslužbeno
doznajemo, i vikendicu nedaleko od Varaždinskih Toplica. S obzirom na
razmjere štete u Fondu, ne bi bilo neobično da joj tužitelji "zamrznu" i
ostatak imovine.
Lov na bivšu ministricu
Inače, odvjetnik B.
Bešenić još čeka da dobije pravo uvida u spis u USKOK-u, nakon čega bi
sa svojom klijenticom mogao početi konkretno raditi na njezinoj obrani.
Da istražitelje u cijeloj priči s B. Bešenić i PET ambalažom zapravo
najviše zanima uloga bivše ministrice graditeljstva Marine
Matulović-Dropulić više i nije neka tajna.
Za njezina je mandata, naime, započela reciklaža i otkup plastičnog
otpada, a prema nekim izvorima, Barbara Bešenić upravo je zahvaljujući
njezinoj sugestiji i dobila koncesiju kako bi se mogla baviti vrlo
profitabilnom reciklažom PET ambalaže.
Arhitekti: Ovo je uvreda za dvorce i odražava nisku kulturnu razinu graditelja
Nemojte mi vrijeđati dvorce! U zemlji stotina dvoraca, kakva je
Hrvatska, ovo ne pripada u tu skupinu. To je obična obrambena utvrda s
kulama, grudobranima i puškarnicama. Ovo zdanje u potpunosti, očito,
odražava nisku kulturnu razinu i stanje duha vlasnice i sredine u kojoj
je nastala, te njihovu rudimentarnu težnju da sagrade nešto “još starije
i ljepše” – komentirala je gradnju B. Bešenić ovlaštena arhitektica
Helena Knifić-Schaps.
– I na temelju fotografija možemo zaključiti da je riječ o
neprimjerenom zahvatu u prostoru. Oponašanje povijesnih formi daleko je
ispod standarda koje bismo očekivali od hrvatske arhitekture. Razvoj
graditeljske kulture ističemo kao jednu od glavnih značajki dokumenta
ApolitikA, prijedloga HKA i Udruženja hrvatskih arhitekata za hrvatsku
arhitektonsku politiku. U sklopu toga svakako bi trebao biti i, danas
nedovoljno obuhvatan, sustav mjera kontrole kojima bi se putem dozvola i
inspekcije onemogućili zahvati koji obezvređuju urbani i prirodni
krajolik – kaže Hrvoje Hrabak, predsjednik Udruženja arhitekata. (doj)