i opet bi dobio još jedan mandat kao predsjednik,bez obzira na poraz njegove stranke..kakve je rezultate imao HDZ kao stranka na parlamentarnim izborima i on kao predsjednički kandidat

ae, mozda bi se kandidirao za predsjednika i treci put, iako Ustav dopusta dva mandata

pa opet bi dobio,kaj se buniš,meni se čini kao da je Mesić imao 5 mandata
uzeo bi ja to od Tita,doživotno bez ograničenja mandata.

Tomislav Ivic, R.I.P.  - otisao je mozda i najveci fudbalski trener ex-yu. Tvorac cuvenog tima Hajduka 1970-ih sa Surjakom, Bulljanom, Zungulom i ekipom - bez sumnje top 5 ekipa jugoslovenske lige u istoriji.

Početak Ivićeve ere

Blistava era jednog sjajnog sastava započinje dolaskom Tomislava Ivića na mjesto trenera u ljeto 1973. godine. Uprava na čelu s umješnim Titom Kiriginom pojačava momčad. Iz ljubljanske Olimpije dolazi Brane Oblak, a iz tuzlanske Slobode vratar Rizah Mešković. Iz omladinskog pogona u vatru su gurnuti Slaviša Žungul, Vedran Rožić i Željko Mijač, čime se popunjavaju odlasci zaslužnih igrača – Nadoveze, Boškovića, Hlevnjaka i Vukčevića.

Na zasadama Zebeca i njegova odlaska, uz Oblaka i Meškovića Hajduk je izrastao u apsolutnog gospodara jugoslavenske nogometne scene sljedećih sezona. S Tomislavom Ivićem kao novim Lukom Kaliternom.

Prva dvostruka kruna u Splitu

Prve Ivićeve nogometne jeseni osvojen je drugi Kup zaredom. Tog studenog 1973. "bijeli" su bolji od Crvene zvezde u finalu, u Splitu 1:1 (strijelac Žungul), a u Beogradu 2:1 za Hajduk golovima Žungula i Jerkovića.

Osim toga, Hajduk i u prvenstvu te sezone igra vrlo dojmljivo. Naslov prvaka "bijeli" su osvojili u samome finišu – u posljednjem kolu. U mrtvoj utrci s mostarskim Veležom, Hajduk je morao pobijediti OFK Beograd usred Karaburme. "Romantičari" su tradicionalno Hajduku zadavali muke, a te su godine osvojili visoko peto mjesto. Bilo je tu svega, čak je i trener Ivić bio udaljen s terena, međutim, kad je Jurica Jerković u 89. minuti postigao i drugi gol, sve su dvojbe bile riješene. Prvi je postigao Vilson Džoni. Rezultat je bio 2:0 za Splićane. Na koncu su "bijeli" i "rođeni" bili bodovno poravnati, ali zbog bolje gol-razlike titula je otišla u Split.

Novine pišu da "prvi put u bogatoj povijesti svog postojanja Hajduk ima dvostruku nogometnu krunu", a šampionska momčad koja ju je osvojila u sezoni 1973./74. sastoji se od ovih momaka: Rizah Mešković, Ivan Katalinić, Vilson Džoni, Mario Boljat, Luka Peruzović, Dragan Holcer, Vedran Rožić, Dražen Mužinić, Ivan Buljan, Brane Oblak, Mićun Jovanić, Slaviša Žungul, Jurica Jerković, Ivica Šurjak, Berislav Poldrugovac, Joško Gluić, Ivica Matković, Željko Mijač, Goran Jurišić i Nenad Šalov. Trener je bio Tomislav Ivić.

Europski nastup ujesen u Kupu europskih prvaka "bijeli" su započeli eliminacijom islandskog Keflavika, da bi potom sjajnom igrom slavili u prvom susretu protiv St. Etiennea s 4:1 u Splitu. Uzvrat u Francuskoj pretvorio se u jednu od najvećih noćnih mora Hajdukovih navijača jer su Francuzi prošli dalje pobjedom od 5:1 nakon produžetaka. Bila je to prva u nizu tragičnih europskih Hajdukovih epopeja koje će ga pratiti u narednim godinama i desetljećima.

Nova dvostruka kruna

Te tužne europske jeseni Hajduk je utjehu pronašao u osvojenom Kupu maršala Tita. U studenome 1974. Hajduk je u beogradskom finalu bio bolji od banjalučkog Borca s 1:0 pogotkom Boljata i kup je po treći put uzastopce stigao u vitrine Hajduka.

U prvenstvenom natjecanju Hajduk najesen pobjeđuje tri najveća rivala – Dinama u Zagrebu, Partizana u Beogradu i Zvezdu kod kuće, ali doživljava težak poraz 0:5 od Veleža u Mostaru. Bila je to osveta "rođenih" za izgubljeno prethodno prvenstvo gol-razlikom. Na proljeće "bijeli" pobjeđuju Bajevićev Velež s 1:0 u Splitu, a nedugo zatim i Zvezdu u Beogradu sa 2:1 golovima Jovanića. Titulu potvrđuju pobjedom nad Olimpijom na Starom placu od 5:1.

Na kraju prvenstva, Hajduk ima tri boda više od drugoplasirane Vojvodine, a čak osam više od Crvene zvezde. Drugi put uzastopno dvostruka kruna ostaje u Splitu. I vrapci na grani pjevaju Hajdukovu udarnu postavu, a u Splitu vjerojatno nije bilo onog tko nije znao 11 veličanstvenih: Mešković, Džoni, Rožić, Peruzović, Holcer, Buljan, Žungul, Mužinić, Oblak, Jerković i Šurjak.

Još iste jeseni Hajduk je ponovno u Kupu europskih prvaka. Eliminira maltešku Florianu i belgijski Racing White. Uslijedilo je, međutim, još jedno bolno ispadanje, u četvrtfinalu od PSV Eindhovena, nakon 2:0 pobjede u Splitu i poraza u uzvratu od 0:3, opet nakon produžetaka.

Maksimović otima prvenstvo "bijelima"

U novu sezonu 1975./76. "bijeli" ulaze sa starim ciljevima – osvojiti dvostruku krunu po treći put. Hajduku na oba domaća fronta ide dobro, u kupu ruše protivnike jednog za drugim, a u prvenstvu pokazuju najviše od svih i s beogradskim Partizanom vode bitku za tron.

"Utakmica istine" igra se u Beogradu. Partizan kontra Hajduka. Nedjelja, 9. svibnja 1976. Na stadionu JNA 50 tisuća gledatelja. Većini od njih bio je to vjerojatno najtužniji dan u životu. Hajduk postiže pola tuceta golova, a na semaforu konačno svijetli – 6:1 za "bijele". Dvaput Žungul i Đorđević, te po jednom Jerković i Buljan ponizili su "crno-bijele" u njihovom dvorištu.

Unatoč svemu, Hajduku je naposljetku izmakla treća uzastopna dvostruka titula nakon poznatog "slučaja Maksimović" kada je novosadski sudac u Ljubljani produžio utakmicu Olimpija-Partizan sve dok Bjeković nije postigao gol i donio slavlje partizanovcima. Nitko ne zna koliko je zapravo ta utakmica trajala. Svakako, predugo. Hajduk je u posljednjem kolu remizirao na Karaburmi s OFK Beogradom 1:1 i ostao za bod prekratak. Morao se zadovoljiti titulom viceprvaka.

Hajduku je ostala "utjeha kupa". Suvereno je stigao do finala u kojemu je bio bolji od Dinama u produžetku sa 1:0. Pogodak vrijedan trofeja postigao je Šurjak u 105. minuti beogradske utakmice. Četvrti uzastopni kup osvojen je u ovom sastavu: Katalinić, Peruzović, Boljat, Luketin, Buljan, Rožić (Džoni), Žungul, Mužinić, Mijač (Balevski), Jerković i Šurjak. Trener: Tomislav Ivić.

Hajduk za Guinnessa – osvojen peti uzastopni Kup

U ljeto 1976. Hajduk napušta trofejni trener Tomislav Ivić koji odlazi u Ajax, a na klupu sjeda Josip Duvančić. Baš u to vrijeme dolazi do smjene generacija u klubu, odlaze Oblak i Mešković, a Buljan, Jerković i Džoni na odsluženje vojnog roka. Duvančić u vatru ubacuje Zlatka i Zorana Vujović, Davora Čopa te nekolicinu neiskusnih mladića.

U prvenstvu ne briljiraju, osvojeno je tek osmo mjesto, ali dolaze do finala Kupa u kojem pobjeđuju titogradsku Budućnost sa 2:0 pogocima Luketina i Žungula u produžecima. "Bijeli" su osvojili peti uzastopni trofej Kupa što nikome prije ni poslije nikad nije uspjelo. U momčad osvajača Kupa maršala Tita 1977. igrali su Katalinić, Kurtela (Zoran Vujović), Rožić, Luketin, Peruzović, Boljat, Žungul, Mužinić, Đorđević, Čop (Zlatko Vujović) i Šurjak.

Sljedeća nogometna sezona prošla je bez trofeja za Splićane. Na klupi je Vlatko Marković, a "bijeli" osvajaju treće mjesto u prvenstvu, dok u kupu ispadaju od budućeg pobjednika – Rijeke.

Posljednja titula na Starom placu

U ljeto 1978. na trenersko mjesto u Hajduku nakon dvije godine vraća se proslavljeni Tomislav Ivić. "Bijeli" u novoj sezoni, iako bez Jerkovića (otišao u Zürich) i bez Katalinića i Boljata (otišli u vojsku), već kroz jesen najavljuje mogućnost osvajanja prvoga mjesta. U Europi ujesen ispada od londonskog Arsenala i sve karte baca na domaće prvenstvo.

Svi u klubu nadaju se šampionskom proljeću. Međutim, trener Ivić suočava se s novim nevoljama. "Hajdukov indijanac" i "Mister Gol" Slaviša Žungul u zimskoj pauzi naprasno odlazi u Ameriku igrati mali balun, a Mićun Jovanić, ponajbolji prvotimac jeseni, zbog ozljede propušta finiš. Mićun, jedini od svih koji je doživio veličanstvene trenutke osvajanja sva 4 prvenstva tijekom 70-ih.

U proljeće 1979. favoriti za titulu su jedino Hajduk i Dinamo koji vode mrtvu trku. Svi su vjerovali da će pitanje prvaka biti riješeno već svibanjske nedjelje, 9. svibnja, kada su "plavi dečki" dolazili na noge zahuktalom Hajduku. Ponovno prepun plac – 35 tisuća ljudi u bijelom. Usprkos velikoj nadmoći "bijelih", Zagrepčani pobjeđuju sa 2:1 i činilo se da će titula krenuti prema Zagrebu.

Međutim, Hajduk sad mora u zadnjem kolu pobijediti Sarajevo na Koševu ako želi postati prvakom. To mu i uspijeva – 2:1 za "bijele". Golove postižu Đorđević i Zoran Vujović. Hajduk na kraju balade ima isti broj bodova kao i Dinamo, ali bolju gol-razliku i nova titula prvaka Jugoslavije ponovno se slavi u Splitu. Kasnije će se pokazati da je to bila posljednja u bivšoj državi.

Šampionsku momčad iz 1978./79. činili su ovi igrači: Ivan Budinčević, Zoran Vujović, Mario Boljat, Šime Luketin, Boro Primorac, Luka Peruzović, Vedran Rožić, Dražen Mužinić, Zlatko Vujović, Borislav Đorđević, Ivica Šurjak, Ivan Katalinić, Mišo Krstičević, Nenad Šalov, Mićun Jovanić, Davor Čop, Ivan Gudelj, Damir Maričić i Marijan Zovko. Trener je bio Tomislav Ivić.

Oproštaj od Starog placa i selidba na Poljud

Split je dobio organizaciju Mediteranskih igara te 1979. godine. Za tu prigodu izgrađen je moderan stadion u Poljudu. Došao je i dan oproštaja od Starog placa. Posljednji pogodak postigao je Mišo Krstičević u prvenstvenom derbiju s Dinamom (1:1), a posljednja utakmica odigrana je 7. listopada 1979. protiv Vardara (0:0).

Hajdukovu zastavu spustio je barba Luka Kaliterna. Već dva tjedna poslije Hajduk je odigrao prvu utakmicu na novom, velebnom zdanju – "poljudskoj ljepotici". Bilo je to u Kupu europskih prvaka protiv turskog Trabzonspora (1:0), a prvi zgoditak na novom stadionu postiže Boro Primorac iz jedanaesterca.

Te sezone Hajduk hrabro juriša na europski trofej, ima snažnu momčad, dobro mu ide, ali na proljeće 1980. biva nesretno eliminiran u epskim utakmicama četvrtfinala Kupa europskih prvaka protiv HSV-a nakon poraza 0:1 u Hamburgu i "pirove" pobjede 3:2 u Splitu. Mnogi kažu da nikad nije bio bliži jednom europskom trofeju kao tada.

Dolaze nova vremena, najveći predsjednik u povijesti Tito Kirigin odlazi iz kluba nakon 10 trofejnih godina, klupu Hajduka napušta Tomislav Ivić, a zamjenjuje ga Ante Biće Mladinić. Hajduk dočekuje osamdesete godine spreman na novi europski iskorak. Hoće li ga konačno dočekati?

Mrzim biti mrtvozornik... ali otišao je još jedan dragi lik naše mladosti...

R.I.P...Columbo....

Columbo umro?

ajme sta je ovo danas... laka ti `rvatska zemlja sjor Ivane

kad ti Murinjo kaze da je od tebe ucio, onda znas da si veliki.. mada ne cijenim Mo nogomet...

i da dam plus na ilegalcev post...