Brane je napisao/la:
NYC je napisao/la:
Brane, da budem do kraja jasan (i iskren), ipak nisam ja svirao prave orgulje, već obični harmonijum. Ali, svejedno, osećao sam se jako važno. A posebno sam gotivio tu crkvu i baš tu nedeljnu misu u podne jer je ona bila, zvanično, "diplomatska", pa su se tu okupljali ljudi iz različitih zemalja. Mene je to jako podsećalo na godine koje sam proveo u Africi (od 12. do 15.) i Internacionalnu školu koju sam baš bio zavoleo i puno mi je nedostajala ta atmosfera u Beogradu.
Posebna priča je bio Pater Polgar, neverovatno šarmantni Slovenac koji je tu nedeljnu misu služio na 3 jezika (Engleski, Španski, Francuski) + latinski!
Vidi cijeli citat
AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!! Ovo je najsinkroniji sinkronicitet koji se do sada u ovoj kavani dogodio!!!
Taj pater Polgar, Mirko Polgar, isusovac, početkom 1980-ih premješten je u Zagreb za profesora u Nadbiskupijskoj gimnaziji i diplomatskog dušebrižnika. Meni je bio profesor engleskog! Jedan od najposebnijih i najpametnijih ljudi koje sam u životu susreo.
A pazi sad: i ja sam mu ponekad svirao harmonij na njegovim zagrebačkim diplomatskih misama u gimnazijskoj kapelici na Šalati!!! Sjećam se posebno jedne kada su djeca diplomata svih boja, od latinoamerikanaca do Inidijaca, imala prvu pričest.
Polgar nije bio Slovenac, nego Hrvat mađarskog podrijetla, ali to kod njega i nije bilo važno, bio je sa svojih najmanje petnaestak jezika kojima je sjajno vladao pravi i istinski kozmopolit. I brat mu je bio svećenik, također isusovac, misionar u Indiji.
Srce mi je zaigralo kad si ga spomenuo, baš si me razgalio ovim podsjećanjem. Brateeeeeeeeee!

