Brane, srce mi je puno kad pročitam ili čujem ovakve vesti. Znači i medju današnjim klincima ima onih koji bi da se bave um(j)etnošću, da interpretiraju nešto što je nadživelo barem dva stoleća. Iako je meni lično Purcell onak barokni prostak (!) i to na ingleški način, ovakve stvari ipak vraćaju veru i nadu u "bolje sutra" (nego danas...).  Moram još dodati da mi je ta njegova opera - potpuo nepoznato štivo!?

Zagrebačke ljetne večeri / 'Didona i Eneja' H. Purcella u Klovićevim dvorima

 

Splitski đaci bolji od profesionalaca

 

Na Zagrebačkim ljetnim večerima preksinoć je gostovala jedna školska predstava. I to operna. Orkestar, zbor i svi solisti – osim jedne studentice, bili su učenici Glazbene škole Josip Hatze iz Splita. Tijekom čitave školske godine uvježbavali su operu „Didona i Eneja“ Henryja Purcella.

Pod vodstvom redateljice Marice Grgurinović i ostalih mentora i profesora, i sve scenske elemente, od šminke i frizura do video projekcija, izradili su također srednjoškolci, učenici škola za likovnu umjetnost, za dizajn te obrtničke i obrtno-tehničke škole. Otići u vreloj večeri na Grič bilo je najmanje čime se moglo odati priznanje trudu šesdesetak splitskih tinejđera koje je u okviru umjetničko-pedagoškog projekta Glazbeno vozilo okupila Maja Žarković, uz pomoć 250 tisuća kuna od British Councila za realizaciju projekta.

Ali, baš kao što praizvedba 1689. u jednom engleskom zavodu za odgoj i obrazovanje djevojaka nije naškodila reputaciji slavnog djela, tako ni pridjev školski ne govori ništa o kvaliteti ove izvedbe.

Kao i ostatak publike, od prvog sam takta širom otvorio usta i oči. Pod vodstvom Australca Benjamina Bayla i s još pet profesionalaca kao vođama dionica, đački je orkestar svirao poput bilo kojeg profesionalnog ansambla za baroknu glazbu. Zapravo, od mnogih koje sam u životu slušao i bolje. Milina od čistog zvuka, prirodnosti i uživanja u glazbi. Takav je bio i zbor. Đaci su postali umjetnici, uživljeni u antičke likove i sposobni Nisu to bili đaci, bili su to umjetnici: uživljeni u riječi, glazbu i likove antičke drame te sposobni svojom izvedbom zaokupiti i oduševiti i publiku.

I svi odreda mladi solisti, a osobito Hana Hanas i Vlatko Belas u naslovnim ulogama, predstavili su se kao pjevači čiji budući izlazak na veliku opernu pozornicu željno čekamo. Premda, ni u ovoj produkciji nije bilo ničeg malog. Osim financijske potpore Kerumova  Grada, k tomu još uvijek neuplaćene. I zato pitanje gradonačelniku: što je Splitu vrednije i važnije? Pet prstiju betonskog Isusa ili ova divna mladost pet srednjih škola?

Ima, Profo, naravno da ima. Samo kad im netko da šansu. A prostak Purcell takav neposredan kakav je, pravi barokni panker, idealan je za klince na putu prema Händelu i Bachu. Makar, kad čuješ tužaljku Didone iz ove opere (idealne i po formi i trajanju - 1 sat) revidirat ćeš malo stavove prema sirotom Henryju. Samo upiši Dido's Lament, a ja nudim ovu verziju s velikom Jessye Norman

A kad sam gledao ovo umro sam od smijeha kad sam čuo i shvatio da Englezi, a vjerojatno i Amerićani, Dido čitaju Dajdo!
S druge strane, da nije tako, bila bi Didina tužaljka, a znamo da taj nikad ne plače!

A sad vas moram ostaviti, jer pod prozorom mi je Stradun!

pozdrav svima iz prijateljske, susjedne i nesvrstane Pruske... Lufwaffe muzej je savrsen  ... naravno da imaju i famoznog Phantoma o kojem se ovdje raspravljalo... nije mi palo na pamet pitat ih jel si mogu uzet jednog doma, kad ih vec nude... slike jednog dana kad sortiram jedno sto snimaka koje sam napravio


vikend u Potsdamu - neprocjenjivo  ... sto je Versailles bio za francuske kraljeve, to je Potsdam za pruske i njemacke... s tim da se Potsdam u medjuvremenu pretvorio u ziv i "normalan" grad, za razliku od francuskog uzora

evo slikice s neta, na brzinu pronadjene, koja nadam se moze bar na mrvicu docarat zelenilo, vodu i ljepotu okolice Berlina i Potsdama (zanemarite prugu dolje desno)

a jbga, Pruska nije susjedna, Saska je izmedju... never mind

Kako muzej stoji sa WWI i WWII? Pretpostavljam da imaju "Taube" ili "Foker D.VII" iz prvog, ili "Emile" (M-109E), "Stuke Ju-87" ili "Do-17" iz druhog rata? Imaju li mozda Me-262, prvi mlazni lovac? (uostalom ne znam ni da li je sacuvan ijedan primerak...znam da su poleteli tek na prolece 1945...pa su Rusi valjda na zemlji zarobili jednu-dve letelice u istocnoj Nemackoj i na osnovu nje napravili svoj model, koji je jedno vreme bio na probi u avijaciji CSSR)?

kako lijepo, na 566 stranici DPK se napokon pretvara (langsam aber sicher) u ono sto je ... obratite paznju da od zadnjih 12 postova 11 sa plusom ... jest da je zato sto nekih nema (necemo o razlozima) ali feeling kao da se ujedinila, bosna, ma koja bosna izraelci i palestinci cugaju karlovacko i pjevaju durdevdan DIVOTA ...

Me-262 imaju, a ovdje sam po prvi put vidio Me-163 (to je onaj mali zdepasti, lici vise na kita nego na avion), isto jedan od tih famoznih njemackih mlaznjaka, koji su na frontu dosli kad je vec bilo prekasno... Me-262 postoje i u praskom muzeju avijacije u Kbelima, par ih je sluzilo u poslijeratnoj cehoslovackoj avijaciji

muzej crpi iz fantasticne povijesne ostavstine Njemacke, pa imaju hrpu kako starih njemackih aviona iz WWI (sto vrsta Fokkera) i WWII (Stuke, Messerschmitti, Heinkeli itd. itd. itd), tako i mnostvo zapadne i istocne tehnike iz hladnoratovskog razdoblja, sve na jednom mjestu ... vidjeh i Mig-29 uzivo konacno

ima puno francuske tehnike, razni Miragei... nisam znao da su ih Francuzi toliko opskrbljivali tijekom Hladnog rata... no, najvise me nisu dojmili avioni, zbog kojih sam tamo i isao, vec rakete ...  izmedju par izlozaka istocnih i zapadnih raketa, drze raketne sustave "Pershing" (strah i trepet za Varsavski savez osamdesetih), te njihov ruski pandan "Pecora"... brrr, jedni druge su drzali na nisanu 20 godina... nisam ocekivao bas toliko raketa, no ipak je to zemlja V-1 i V-2... dvojku imaju 

ima i dosta helikoptera, no njih bas ni ne poznajem, osim ruskih Kamova i Mi-nesto...


cini mi se da je bas Pecora skinula nevidljivi F-117 tamo '99