Brane, URL-ovi slika vode u tvoj gmail, a to nitko drugi osim tebe ne može vidjeti, jerbo svekoliki internet nema tvoj password za gmail, jelte. 

Brane, pošalji nam password :-)

Brane je ubija oko!,...što i ne čudi obzirom koliko (ni)je spavao proteklih tjedan dana

Eh, da je to samo u arhitekturi.  Tako je to u svakoj grani umjetnosti - književnost, svi oblici likovnih umjetnosti, glazba... i u sva doba, o renesanse naovamo.

Prvo se "standardni" ljudski izražaj, tj. njegovi kanoni i pravila, malko "ubuđaju", pa naiđe neki novi val koji sve suvremenike prvo sablazni i užasne.
Onda ga sve više i više ljudi i umjetnika počne pratiti, pa ljudi na njega sliježu ramenima i ne razumiju ga kao ni njegove poklonike koje zanima to "divljanje".
Onda prođe neko vrijeme pa taj novi val postane mainstream, sagrade se kule, napišu simfonije, naslikaju remek djela, obilježi se povijesni period.
Onda se i to malko upljesnivi sve skupa, pa naiđe neka avangarda koja opet sve sablazne i užasne.  I tako ukrug.

I na kraju na scenu stupe (sorry Brane) nekakvi kritičari i povjesničari koji to sve fino uokvire u kontekst vremena i događaja, i svo to "divljaštvo" se preklasificira u "klasike" i uđe u udžbenike u školama i na popise lektire.
Na kraju, koliko je tu šta stvarno "lijepo" ili "ružno" oku, uhu ili općenito mozgu, postane nevažno, jer to je klasik i dio opće kulture, obrazovanosti, pitanje časti poznavati.

Mislim, šta to znači "lijepo" a što "ružno"?  Sve je to jako fluidno, sve se to prelijeva i zauzima oblik posude u koju ga nalijemo, ovisno naravno o kutu pod kojim ga gledamo...

Tako će i ovaj današnji "šund" koji nas sablažnjava i užasava postati "klasik" iz ovog doba o kojemu će djecu učiti u školama kad ovo naše doba nazovu post-ovakvim ili pre-onakvim (ratnim, komunističkim, jugoslavenskim, ratnim, europskim, (dez)integrirajućim, liberalnokapitalističkim, socijalističkim.... dodaj neki buzzword po svom izboru na jedan od ta dva prefiksa).

Resistance is futile.

Kauboj, ima tu naravno dosta istine, ali ne mogu da se slozim bas sa svime. Jer, trendovi se menjaju ali ce Gaudi uvek ostati Gaudi, Betoven - Betoven, a Tolstoj - Tolstoj, bez obzira ne trenutnu modu i ovakva ili onakva vremena ili istorijske kontekste. Naravno, kritika je dosta vazna, ali je, cast izuzecima, sve manje pravih kriticara. Sta je recimo jedan Skerlic svojevremeno bio za domacu knjizevnost ili sta su znacile Janjatoviceve recenzije za popularnu muziku ili rec Jovana Cirilova u pozorisnoj kritici...to su ljudi koji su se svojim vanserisjskim poznavanjem materije o kojoj pisu izborili za status i za to da njihova rec ima tezinu i na taj nacin postavili svojevrsne meritume i standarde. Danas, u vreme sveopste komercijalizacije toga na moju veliku zalost ima sve manje. Ipak, nema tog kriticara koji ce ono sto je prosecnom ljudskom oku ruzno napraviti lepim, uhu neslusljivo uciniti melodicnim, a necitljivo smece klasikom (a nije da nije bilo pokusaja). Zato delim Branetovo misljenje da Geneksova kula (ili setih se jos jednog bisera: hotel za samce na Dorcolu, moj Boze kakva strahota) nece uci u udzbenike...(mozda ipak zivim u nekom svom Futilityville-u:-)

Pa i Tolstoj i Betoven i Gaudi će ostati to što jesu jer su već uokvireni.  No, kad ja kažem da je Tolstoj sa svojim opisima ruske stepe od 30 stranice i romanima u kojima je "i pejsaž jedan od likova" (shoot me NOW) zapravo smor, proglasit će me neukom budalom.  Jer to je, eto, klasik.

Isto kao što će Picasso ostati Picasso i Dali - Dali, i Gershwin - Gershwin, kao i Warhol, Pollock, Jagger, Lennon, pa onaj profesorov omiljeni "narančasti" Bugarin Kristo ili kako se već zove, i da ne nabrajam dalje, koji su bili, ili jesu, "divljaci", "hohštapleri", ma samo utjelovljenje vraga.

Sad, naravno, neće baš SVE proći taj filter - al eto, ja znam kad su se za Džamonjine amorfne planine hrđe ljudi, uključujući profesore likovnog, prvo u Sisku a onda i širje, užasavali, a danas je to vrhunac socrealizma ili čega već, i ima vrhunsku svjetsku umjetničku vrijednost.  Ili eto taj Genex koji tebe i Braneta užasava i danas, ali malo pomalo ulazi u legendu, da se tako izrazim.  Da ne govorim o Stonesima, Beatlesima, Maleviču i sličnim "divljacima".

I ono najbitnije možda - tvrdim na nitko od nas ne zna što će točno proći taj filter.  Ali svi do jednoga ćemo se iznenaditi, to je sigurno.  I zato na svakoga tko se usudi reći da je nešto iz njegovog doba "epohalno" ili da "ovo nikada neće biti umjetnost" jednostavno možeš samo odmahnuti rukom, jer, po meni opet, čim se usudio tako nešto izreći, to je samo po sebi dokaz da nema pojma.

Uostalom, ajmo uzet, štajaznam, evo staklenu piramidu ispred Louvrea.  Strahota neviđena - danas.  Za 50 ili 100 godina?  Živi bili pa vidjeli, ali moj kladioničarski tip je da će to biti epohalni dodatak tom muzeju.

Možda grešim, al' ja sam takvog dojma. 

"Profesorov omiljeni" si, nadam se, napisao ironično.  Uostalom, ja tog bugarskog prevaranta nikada ne bih stavio u istu rečenicu sa Picassom ili Gershwinom. Ne, ne i NE! 

Argh... mislio sam nakositi, pa zaboravio... da, mislio sam ironično.