Koncert u Osoru bio je fantastičan. Doduše, malo su falšali u kompoziciji dobrog starog Klobučara, ali Mozart je bio antologijski! Misa u c-molu meni je djelo draže i veće i od samo Requiema. Forman je sopransku ariju iskoristio u onoj čuvenoj sceni kad Salieri čita Mozartove note i čuje u glavi glazbu od koje mu se otvara tlo pod nogama.
A jučer sam si priuštio tri sata tumaranja po Malom Lošinju, odnosno po predivnoj šetnici i stazama od Sunčane uvale, preko Čikata, pa Vele straže (dušu sam ispustio dok sam se uspeo gore), pa onda natrag preko Srebrne i Zlatne uvale... moram napraviti galeriju pa nek mi netko dokaže da postoji ljepše šetalište/trčalište na svijetu. Uz duboki naklon
Ambrozu Haračiću.
A tek kupanje na stijenama Sunčane uvale i valjanje u valovima! Neprocjenjivo! Uopće ne žalim opekline po većem dijelu tijela
Clint Eastwood: They go on and on with all this bullshit about “sanctity”—don’t give me that sanctity crap! Just give everybody the chance to have the life they want.