ja sam od malih nogu bježao od crkve (kao Alanović od Grbovića) tako da nadbiskupa nisam nikad imao prigodu upoznati.Ono što mene osobito zbunjuje kod njega je nevjerojatna sličnost s mojom pok.bakom,kao da su jednojajčani blizanci.

svoj 13 000 post posvećujem meteorskoj 'kiši' noćas!...dakle,večeras svi MRŠ izvan gradova promatrati suze Sv.Lovre!

prvo moram ispraviti propuste (gotovo neoprostive) od jučer

1. propust
ovdje ne moram ni pisati koji su stadioni u pitanju (nisu neke slike, al boljih nemam, bitno da nisu prošli nezapaženo)

2. propust

ako ovim fotkama ne dozovemo Mileta nazad...

Niste prvi ni zadnji s pitanjem ili bolje reći s porugom oko turkofilije. Nosim se s biljegom ni kriva ni dužna najbolje što mogu.



Išla nas je veća grupa, busom, sudjelovali smo na nekom festivalu (nebitno), tako da smo od turističke agencije imali prijevoznika kojeg smo maltretirali po našoj volji tijekom cijelog puta i boravka tamo. Jednu noć smo prespavali u Sofiji.

Organizator festivala nam je osigurao smještaj, na tome je inzistirao štoviše, poslije nam je bilo jasno zašto. S obzirom da smo se u Bugarskoj zadržali nekoliko sati dulje od predviđenog (zbog problema s bugarskom srdačnom policijom, duga priča) u Istanbul smo stigli kasno navečer i ušokirali se stanjem, izgledom i okruženjem hotela.  Nismo mi baš neke mimoze ili tratinčice, no sanitarije po sobama su bile ili potrgane ili zguljene, utičnice su visile iz zidova, kablovi također, po podovima su bili tepisi, oprani posljednji put sedamdeset i neke valjda, itd. Jedino su plahte djelovale čiste, ručnika nije bilo (ko da bi ih koristila sve da i jesu).
Preko puta hotela je u izlogu kafića napadno stajala oskudno odjevena dama. Malo je potrajalo dok sam shvatila zašto, te kud najvjerojatnije krene obaviti posao s onim ko ju pokupi.

Napravili smo frku, dovukli organizatora, tražili premještaj ili pare natrag, dobili pare sutradan, te sami tražili novi smještaj. Cijeli taj cirkus je potrajao, no radnici u hotelu ni u jednom trenutku nisu izgledali uznemireno, ili podigli glas, okrenuli očima barem. Sušta ljubaznost posvuda. Čini mi se da imaju ugrađene čipove koji im kontroliraju raspoloženje. Oni nisu bili krivi što smo mi platili 100% veću cijenu organizatoru za smještaj, a čak i oni koji te varaju čine to ljubazno i sa smješkom, nemreš se ni pošteno posvađati, jer odmah kažu, nema problema, sve će biti kako želite, evo vratit ćemo novce... Pitamo ih za visinu te njihove provizije, te ugovorenu kategoriju smještaja, ali uredno prečuju pitanje, smješkaju se i smirenim tonom požele ugodan boravak u Istanbulu.

Sljedeći dan smo prilikom razgledavanja znamenitosti uz nevjerojatnu sreću i pomoć konobara (pretrgo se čovjek) iz kafića u strarom centru našli povoljan i pristojan smještaj u savršeno lociranom malom hotelu. Sve je ustvari bilo kako treba. Da nismo bili onako očajno smješteni ne bi bili ni ovako dobro.

Što se tiče odnosa prema ženama - turistkinjama, trgovci rade točno ono što se od njih očekuje. Uvlače te u neku priču, laskaju do neba i natrag, posjednu te i uvale šalicu vrućeg čaja prije nego što trepneš, s ciljem da ti poslije bude neugodno otići bez da nešto kupiš. Prodali smo skoro i mi jednu plavu za čak tri deve. Što si dovitljiviji i bolje se cjenkaš i njima je rječnik i osmjeh sve širi. 
Meni je cjenkanje išlo odlično.
Po restoranima bi nas odmah snimili još dok smo hodali cestom i tek međusobno komentirali, pa se ustrčali i složili stolove za nas 15, makar uzeli iz susjednog birca. Ugrađeni čipovi, definitivno. Nakon što bi sjeli, ubacuju su u drugi mod, od naručenih 8 piva i 6 cola, donese u prvom naletu 2 pive i jednu colu. Nakon deset minuta i ponovnog mahanja konobaru on ljubazno dođe i čeka narudžbu ko da prvi put ništa drugo ni nije naručeno. Nevjerojatni su. Ali zato je hrana savršena.

Sad ću ja ko Brane.

Morala sam na ono dobra odgovoriti s nekom zloćom.
Tu sam ja već nekoliko dana, nadoknađujem zaostatke po temama. Velika većina ekipe s kojom sam bila bi na spomen utakmice dobila alergijsku reakciju. Nisu shvatili ni što je to što slikam na gornjim slikama, a skoro ni čemu služi.

Gazda, hvala na podsjetniku, posudit ću si Istanbul prvom prilikom. Od Pamuka sam pročitala jedino "Zovem se Crvena".