A sada jedan svečani trenutak između nas i velikog mrtvog pjesnika. U rukama upravo držim staru kovertu na kojoj je otraga otisnuto:
Tin Ujević
Zagreb
a naprijed rukom samog Tina napisana adresa jednog mog velikog i dragog prijatelja koji mi je povjerio na privremeno čuvanje ovu relikviju. Vidio sam i grlo sv. Ante u Padovi, bio i na Isusovom grobu u Jeruzalemu, ali držeći ovo u rukama prvi sam put doista osjetio strahopoštovanje i smisao relikvija.
Jedva čitljiv poštanski žig otkriva godinu 1948.
A unutra su četiri lista papira, onog s kockicama koji smo nekada zvali trgovački papir, a na njima, tintom, perom i rukom Pjesnika ispisano ovo:
SKLONIDBE RUKU
Jednina
Prvo čudo svijeta, to je desna ruka;
desna koja drži pero, moćno dlijeto.
Motrim kako nad njini prosipa se muka,
i sve mi je u njoj beskrajno i sveto.
Koga srce neće, ne pružaj mu ruke.
Mora biti čista sprava što se pere.
Prijateljstvu znači zaklon tihe luke,
dušin doček, znamen zastava i vjere.
Divni pravednici pravični su ruci.
Rječito se riše ogledalo kretnja.
Šipkom dirigenta pokreću se luci,
teče pokret koji ne poznaje smetnja.
»Ja još živim« — znači: osjećam tu ruku,
a taj žarki polet, da zla lijenost sapne,
ja bih pretrpio smrtonosnu muku,
osuđen da pokret i moj disaj zapne.
Budi pozdravljena, draga duha, ruko!
Teško nam je reći: ljubim ruku tvoju
samo radi ruke; ljubim tebe, Muko,
prsten plamenova s pet prsta na broju.
Duševnih je mnoštvo biljega na ruci,
te što mučenički šuti naša glava,
probija na prstu u izraznoj muci
kao zelen život u divljanju trava.
Tako nam se kleše život svojom rukom,
da bi važan bio, da vrijedi, da traje,
da je pun, da nije slučajnošću pukom,
da je djelo čina — i ta šaka haje,
ona dava; u snu Pravednika sjaje.
Množina
Orijaš ne trpi samo dvije ruke.
S kolom ruku pleše Nataradža Šiva.
Ples kalaški nisu porođajne muke,
to je patnja svijeta, zator svega živa.
Divlja grozni Šiva u kolutu ruku.
Mudrost nije ravna Šivinomu plesu;
to je požar svijeta; udarci što tuku
posred krvi sunca i po živom mesu.
Starinski Egipat moli se rukama:
na sunčanom traku mnogobrojne vise
pomoćnice ljudstvu pri zemskim mukama,
oblik boga, s glasom: “Gore, pridiigni se!”
Upoznavši davno nebrojene ruke,
ne iscrpoh drevni dlan Sabaziosa,
prostran i darežljiv, širok poput luke
što poprsja, zmiju, borov češer nosa.
Iz njih proklijaše znakovi i Herme.
Davna se pobožnost njima klanja: »Ruke,
lijte svetu vodu u duhovne terme,
istočite pokoj od isvjetovne Muke!«
Još ni tu ne doznah što sni u rukama:
jednom baklju nosi novorođen Mitra,
drugi, bespomoćan, otporan kukama,
nagim rojem zvijezda prpošno se titra.
Bodhisattve plešu mistički s rukama
čuvajući smjerni dostojanstvo tijela
s tihim odgovorom zemaljskim brukama;
dlani su im bajoslovna vrela,
što se u poljupcu spuštaju na čela.
Dvojina
Osobiti oblik braka: dvije slične.
Mrzim zamisliti da ih skupa nema.
Volim da mi klonu sasvim nepomične
nego da obuzme tetive im trema.
Ruke u jednini, ruke u množini —
to su uvijek iste ruke u dualu;
to je par bez premca, iskren, u silini,
veslo svakoj vjeri, previsok za hvalu.
Rad muškarac kaže samo: moja desna.
Pa ipak su kućno društvo: one Dvije.
Miriši mi iz njih brašno kruha prijesna.
Oko budućnosti zamamno se smije.
Ruke, od mene još postojite prije!
Kad stignem, sve ću to skenirati, pa onda i u tom obliku podijeliti s vama.
Ja sam upravo čitao naglas, a Najlepša pratila objavljeni tekst (doduše, na Internetu, moramo još pronaći u kojoj su zbirci i koje godine objavljene pjesme i je li ovaj gore prijepis točan), i pronašli smo samo dvije razlike. Jedna se tiče samo ritma stihova i praktički dva različita slova, ali druga ima veze i sa smislom riječi.
Drugi stih koji ovdje glasi:
Prvo čudo svijeta, to je desna ruka;
desna koja drži pero, moćno dlijeto.
u rukopisu je
desna koja drži pero, kist i dlijeto.
Eto, nek se nakon dugo vremena nađe i malo prave poezije u DPK.
[uredio Brane - 10. kolovoza 2011. u 23:03]
Clint Eastwood: They go on and on with all this bullshit about “sanctity”—don’t give me that sanctity crap! Just give everybody the chance to have the life they want.