rucak: kebab
+ dva jogurta, 4 baklave i neki veliki kruh za van
otvorio u nasoj mahali ima tri-cetri mjeseca neki Turcin svoju
zalogajnicu, neki kontejner povrsine 4x4... i prolazim ja tako svaki dan
pokraj njega kad idem doma i mjerkamo se cijelo vrijeme Turcin i ja,
kimamo odmjereno muski glavama (tj. prepoznajemo jedan drugom dinarsku
glavurdu) sutke za pozdrav, al nista, produzim ja regularno dalje, kao
ima vremena, ceracemo se mi jos, nece Turcin pobjec...
prolazih danas sa Simonettom opet pokraj
radnje i predlozih da
svratimo konacno i ubacimo nesto u kljun na brzaka, jer ko ce kuhat,
vidju vrucine i 30 stepeni nivesovaca, dobro
narucio ja iskusno dva kebaba za van i ponudi nam Turak da pricekamo u
"cekaonici" dok on to pripremi, dobro... "cekaonica" je nekakav hodnicic
3x2 metra unutar kontejnera i izgleda kao da si usao u turski salon na
Svjetskoj izlozbi nacionalnog kica: pod prekriven cilimom, na zidovima
opci
horror vacui: svuda slike Istanbula, Turske, turske zastave,
neka sablja, puska, Ataturk visi na zidu (Ismeta Inonua nisam
primjetio), slike baklave, bureka, turske kave i slicnih delicija,
bubnjevi, neka gitara s dugim vratom, s kompjutera tresti mujezin (pusta
ga s jubitua), kasnije se sjetih da je danas petak... sjedimo mi tako u
"cekaonici" i eto njega za par minuta... ajd, kad vec sjedimo, onda
cemo i pojest to tamo... kao kod svih ljudi rodjenih dva kilometra od
juznog izlaza iz Beca, nije proslo pet sekundi, a vec smo se upoznali sa
cijelim njegovim zivotom: zivi tu vec 20 godina (prica ceski ko ja
nakon tjedan dana), ima i sina, pravnika (mala slika u rubu velike
uokvirene slike baklave) koji govori pet jezika, nije se jos ozenio
(sjeta u ocima), a ima i djeda (mala slika bradatog cice s turbanom u
kutu uokvirene slike Aja Sofije), od kojeg je naslijedio biznis s
hranom: ima vec tri cetri lokala u Pragu, al ljudi ne poznaju tursku
kuhinju i svi idu jesti kod "onih glupih Kineza, Vijetnamaca, Talijana,
Srba, Hrvata, Bosna-Hersek itd", tezak pionirski posao ga ceka u osvajanju bohemijskih zeludaca... i zapricasmo se mi
posteno, kebab ide niz grlo ko voda, a ima on i pekaru, pa uzeh ja jos i
4 baklave za van + neki veliki okrugli kruh (jbga, nemrem se sad sjetit
strucnog naziva), a uvali nam i svoj forte, neki oridjidji turski
jogurt. Bijah sumnjicav, no digne se delija, ode u kuhinjicu i eto ga
nazad s otvorenim jogurtom da probam ja kakav je to med.. mmmm, okej,
dobar je, daj dva... iz Istanbula je tip, jedino nisam uspio saznat jel
za Fener, Galatu ili one partizanofce iz carsije...
divno mulitkulturalno popodne u Zlatnom Pragu... da sam se prijavio
Europskoj komisiji, mogao sam za dzabe jest, koliko sam sirio europsko
jedinstvo i medju zemljama-kandidatima za ulaz... eh, sad ga se vise
necu moc rijesit kad budem prolazio tamo s posla... jel "merhaba" vazi i
za Turke?
[uredio ian wright - 02. rujna 2011. u 18:13]