9/11 je puno više od samo žrtava. To je bio totalni "game changer" na svim razinama, od života običnih ljudi (dobro, vjerojatno mi to u USA osjetimo puno više nego vi u Europi) do svjetske ravnoteže i politike.
A što se tiče prirodnih katastrofa, ja baš nisam primijetio da se nešto komemoriraju žrtve istih kao pravilo. Od svih silnih potresa, poplava i požara, ne mogu se sjetiti baš ni jednoga koji se obilježava, igdje u svijetu, u smislu godišnjica. S druge strane, kojekakve danove ustanka, pobjede, sjećanja i svega ima svugdje u svijetu, gdje se sjećamo stvari koje smo sami napravili, koje su nam napravili, i koje smo sami sebi napravili.
Bio je prije tjedan-dva na radiju neki intervju sa onima iz New Orleansa koji su prošli Katrinu, povodom pete godišnjice. I sve koje su pitali su rekli da će im ta godišnjica biti jedan najobičniji dan, i da se ni ne žele toga na ikoji način posebno sjećati i obilježavati. Dok kad se dogodi neki Pearl Harbor, 9/11, ili u našim krajevima Vukovar, Srebrenica, Jasenovac i da ne nabrajam dalje, onda je moto "da se nikad ne zaboravi!"
E sad, zašto je to tako... dobro pitanje. Možda prirodi opraštamo, ljudima ne? Možda mislimo da su žrtve prirode uzaludne, a žrtve ljudi ipak temelj za neko građenje poslije? Možda ne znamo koga bi okrivili za uragane, a znamo koga za avione u neboderima? Možda ja lupam gluposti, a nema povjesničara poput Dide i iana, ili socioantropologa kao NYC da nam to pojasne?
Možda najbolje da ja idem spavat jer skroz nisam normalan, sudio sam danas 4 nogometne utakmice na 38-39 C...
[uredio Kauboj - 12. rujna 2011. u 06:25]
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.