Dule, BRE!!! Pa taj članak kaj si ga linkao - uopće ne tvrdi to kaj si ti napisal! Ako pažljivije pročitaš, budeš zaključil da u njemu stoji da je FNRJ (tadašnja SFRJ, YU, whatever...) bila UZDRŽANA prilikom glasanja. Dakle -
nit tamo, nit vamo;
nit smrdi, nit miriše; ni ovo ni ono ...
A Wikipedia čak tvrdi da je FNRJ bila jedna od prvih 5-6 država (svega) koje su i de facto i de iure ekspresno priznale Israel:
Eleven minutes after the declaration was signed, the United States de facto recognised the State of Israel,[18] followed by Shah Mohammad Reza Pahlavi's Iran (which had voted against the UN partition plan), Guatemala, Iceland, Nicaragua, Romania, and Uruguay. The Soviet Union was the first nation to fully recognize Israel de jure on 17 May 1948, followed by Poland, Czechoslovakia, Yugoslavia, Ireland, and South Africa.[citation needed] The United States extended official recognition after the first Israeli election, as Truman had promised,[19] on 31 January 1949.[20] Israel became a member of the United Nations on 11 May 1949.[21]
"Eleven minutes..."! Hojla!
E, sad, zašto je SFRJ (a/k/a, "FNRJ, Drugi čin") gotovo prekonoći odbacila Israel i prijateljstvo koje su dve države i dva naroda gradili neke dve decenije je jako zanimljivo pitanje. Odgovor, medjutim, je vrlo prost i - logičan. U tzv. 6-dnevnom ratu, 1967. godine, Israel je do nogu potukao tri velike arapske armije - Egipat, Siriju i Jordan, nanevši im gubitke od kojih se ove i dan danas oporavljaju i leče !!! U tom trenutku, medjutim, SFRJ je jedna od tri zemlje-osnivačice Pokreta nesvrstanih i ta uloga nam je tada najznačajniji faktor u odredjivanju državne spoljne politike. Nakon juna 1967., tj., nakon 6-dnevnog rata, SFRJ jednostavno nije mogla da ostane prijatelj i sa jednom i sa drugom stranom. Možda je tamo neki Malawi mogao, možda neki Swaziland, Togo... ali SFRJ je bila jako značajan faktor u medunarodnim odnosima i mi nismo mogli tako lagano, tako neobavezno i bez konsekvenci da šenlučimo čas sa jednima čas sa drugima.
Zato, kad je Djavo došo po svoje, Tile je optirao za Arapsku braću i Nesvrstanost.
Da dodam još samo ovo: prekid odnosa na relaciji TelAviv-Beograd je svim jevrejima pao jako teško. A posebno su ga teško, da kažem i lično, doživeli Zionisti-Jugosloveni, muškarci i žene zrelih ili već poodmaklih godina koji su neke dve decenije pre svega toga otišli iz tek oslobodjene Jugoslavije - otisnuvši se ka zemlji koju je još Bog obećao narodu Izrailja...
[uredio NYC - 21. rujna 2011. u 06:52]