Jel ikad postojao "čehoslovački" ili "češki i slovački" jezik kao što su kod nas mozgovi uporno htjeli izmisliti neki "srpskohrvatski"?

Miha, bez uvrede, koliko je tebi godina?
Naravno da nije postojao čehoslovački, Munja će potvrditi, jer su ta dva jezika stvarno različita, a Česi i Slovaci razumiju se kao i Hrvati i Slovaci (manjeviše, ovisno o vladanju pojedinim dijalektima, kao što je Munja lijepo objasnio).
Srpskohrvatski/hrvatskosrpski/hrvatski ili srpski/srpski ili hrvatski i tome slično doista nije trebalo izmišljati, ni uporno ni neuporno.

Evo primjera iz života: moj nećak ima 17 i pol godina i poslala ga majka na dva tjedna na program učenja engleskog i SAD-u. (Profo, još jednom velika hvala na poludnevnom instruktivnom obilasku NYC-a!)
Iz Zagreba ih je u grupi otišlo 12 i naravno, klinci ko klinci, tamo vise skupa dok nemaju školu, umjesto da se pomiješaju sa strancima i spikaju samo engleski. (Faktor komada je također bitan, malo ih se može mjeriti s našim curama).
A osim što se druže međusobno, s kim su se tamo nakon tri dana skompali? Pa naravno, ne niti sa Slovacima i Česima, nego sa Srbima. A pogovo Srpkinjama.
Uopće nije bitno što bilo tko misli o pitanju govore li isti ili različite jezike, ali oni se savršeno razumiju.
Onaj tko misli da je to loše, štetno i opasno za samosvijest, identitet, samobitnost, državnost, suverenost i općenito budućnost mladih Hrvatica i Hrvata... a ne znam više što bih takvom rekao niti me je više briga za takve.