Lipi moj,
Jedan od mojih najboljih
local prijatelja Istrijana ima veliki plac negde u srcu Istre i bio bi rad prodati ga za minimalnu cenu, samo da se "riješi bijede". On se tamo sigurno vraćati više neće, a pitanje je hoće li i ovako otići, za "vakancu". Rekao mi je da na placu postoji i nekakva stara kamena kuća (zapuštena do zla boga, naravno) i još par nekih "krovova".
Btw, mislim da si i njega upozna u Pontiju! Moj neTJak ga je prozvao "
Buffalo Bill", jerbo ima sjedu kosu uvezanu od zada u dugačak "pony tail", iliti "rep" koji mu seže gotovo do dupeta, s oproštenjem! Osobit tip po mnogočemu - njujorški pandur u penziji! Bio je na ulicama Manhattana i Bronxa u najludje vreme, tamo još 1970ih kada je NY bio proglašen za "RATNU ZONU"!!! Koje priče taj lik ima... da se zamrzneš slušajući ga.
Recimo kad je uletao sa automatom da čuva radnje za vreme čuvenog "blackouta" 13. i 14. jula 1977! Priča on, "svuda mrak... mrak... mrak... mrak! I samo izleću neke senke, svako malo neko opali pištolj u zrak, a onda vidiš kako neki likovi nose na ledjima televizor, a ovamo veš mašinu, a tamo čitav stereo set... " I šta si ti radio, pitam ga ja? "Pa, pucao sam. Šta drugo?"
Ako si zainteresiran, nastavimo priču na OP.
Ne o pucnjavi, već o placu.
A ća misliš da se uortačimo? Gajimo tartufe? Dobro, to je preambiciozno, ali neke druge, lakše vrste bismo mogli, zar ne? Shitake, enoke...? A ima i Porcini vrsta od kojih se može sjajno zaraditi. Pričam ovo jer se sećam jednog Bgd. drugara koji je - na nesreću pred sam rat - kupio nekakav napušteni tunel u Istri (ne sećam se tačno gde) gde je nameravao da počne uzgajanje pečuraka. Nemam pojma šta je bilo sa njim. Ja sam se vratio u Jameriku, a on otišao put Labina...