Prije svega, u Hrvatskoj postoje različiti privatni fakulteti različitih razina kvalitete. Niti su svi jednaki niti se svi mogu strpati u isti koš. 

Druga stvar, stvaranje kvalitetne visokoškolske ustanove je proces i nije stvar do koje se dolazi preko noći pogotovo ako krećeš od nule i ako funkcioniraš unutar relativno rigidnog akademskog sustava kao što je bio (ili još uvijek je) hrvatski. Da bi postao stvarno "elita", barem kao nekakav pandan "Ivy League" fakultetu u našim okvirima treba proći neko vrijeme. A najstariji hrvatski privatni fakultet star je "samo" 11-12 godina.

Treća stvar, većina hrvatskih privatnih fakulteta za sada izvodi stručne studije, a ne znanstvene. Što znači da je na njima naglasak na onom praktičnom, izravno upotrebljivom u domeni kojem se bave. S obzirom na to, kakav je interes, barem onih kvalitetnijih među privatnim fakultetima, da "prodaju" diplome (kao što tvrde neki od eminetnih i nadasve upućenih obrazovnih stručnjaka ovdje na forumu) i "proizvode" kadrove koji ne funkcioniraju u realnim poslovnim situacijama? 
Stručni privatni fakultet sa strategijom prodaje diploma nema osobito dugi rok trajanja. 5-6 godina uvrh glave. Svatko tko se iole ozbiljno i dugoročno namjerava baviti obrazovnim "biznisom" zna da je osnovna stvar koju mora bildati upravo kvaliteta - od organizacijskih aspekata, preko materijalno-tehničkih uvjeta studiranja, do kvalitete predavača i obrazovnih sadržaja. No, kao što rekoh, to je proces, a oni malo upućeniji u razvoj privatnog visokoškolskog obrazovanja, mogu relativno jasno vidjeti u kojem se smjeru kreću barem oni najambiciozniji i najposvećeniji svom poslu u tom sektoru.

Četvrta stvar, u Hrvatskoj postoji sustav izdavanja dopusnica za studije i evaluacije visokoškolskih programa. Zadnjih par godina dopusnice za nove studije se prilično teško dobivaju, a neke već izdane se nakon negativne evaluacije Agencije za visoko obrazovanje i ukidaju. Spomenuta agencija poprilično revno motri na ono što se naziva privatnim obrazovnim sektorom. AZVO je tako, čini mi se upravo prošle (ili početkom ove) godine, ukinuo dopusnice za nekoliko "kokošarških" privatnih fakulteta, dok je prema mojim informacijama malo zažmirio na jedno oko u odnosu na određene programe jednog uglednog zagrebačkog državnog fakulteta. Bilo bi malo prevelika bruka da mu se nakon svih "kupoprodajnih" afera zadnjih godina još malo okljaštri i obrazovni portfelj. 
S druge strane, fakultet kojima neki od forumskih autoriteta ispiru usta prošao je na spomenutoj međunarodnoj reakreditaciji više nego solidno. Uz to, u zadnjih par godina kupio je dva manja relativno solidna privatna fakulteta, reorganizirao njihove programe i integrirao ih u svoj sustav. Investirao je u par tisuća kvadrata novih nastavnih prostora i stipendiranje perspektivnih predavača, a za par dana otvara i Međunarodni sveučilišni centar na Visu za međunarodnu studentsku razmjenu. 
Pri tome, taj privatni fakultet podijeli godišnje i 10-15 stipendija, što punih, što djelomičnih, a kriterij za njihovo dobivanje nije to tko ti je tata nego pokazano znanje u selekcijskom postupku ili kontinuitet rezultata u studiranju. 

Peta stvar, mada ne i presudna, iako je u Virovitici opće poznato da privatne fakultete upisuju tipovi koji su "nesposobni za tjelesni", bilo bi zanimljivo saznati tko je recimo sveučilišni prvak Hrvatske u košarci (ispred Zagrebačkog, Splitskog i Osječkog sveučilišta), ili recimo srebrni u nogometu, ili s kojeg fakulteta dolaze neki igrači malonogometne reprezentacije Hrvatske, ili recimo tko je sveučilišni prvak Zagreba u vaterpolu i još nekim izrazito "netjelesnim" disciplinama. I to sve bez vlastite sportske dvorane, samo uz entuzijazam studenata i ulaganje fakulteta u najam dvorana, teretana, klizališta i bazena za svoje studente.

I na kraju, unatoč poprilično raširenim predrasudama, stvaranje kvalitetne visokoškolske ustanove je proces koji zahtijeva rad na sebi i nekakav razvojni kontinuitet. Za sada u najboljem slučaju možemo vidjeti samo smjer kretanja, a nikako davati nekakve definitivne ocjene.