Lionel Mandrake je napisao/la:
NYC je napisao/la:
Moram da priznam da baš i nemam puno sluha za tzv. "suvremenu klasičnu gazbu" (oxymoron u najavi ?). U svom muzičkom razvoju sam zastao negde kod Prokofieva i ni makac dalje.
Zato sam se iznenadio samom sebi koliko me ovaj čovek oduševljava u poslednje vreme - odn. kako polako upoznajem njegov impresivni opus.
A kako bi tek bilo sjajno kada bi Brane video ovaj post i potom nam održao javni sat na temu,
Arvo Pärt (savremeni estonski kompozitor, rodj. 1935) !
Za sve zainteresovane prilažem snimak predivnog dela, Fratres (9 min.)
P.S. je li mi se samo čini, ili je ovo korišćeno u nekom filmu?
Vidi cijeli citat
Samo kratko, dok se Brane ne pojavi.
Arvo Part je najveći živući estonski kompozitor i jedan od vodećih predstavnika suvremene klasike i minimalizma u glazbi. Uglavnom, jako ga je teško svrstati u određeni žanr, jer je poprilično svestran lik, ali većinu njegova opusa možemo svrstati u sakralnu, horsku glazbu i tzv. ''sveti minimalizam''. Mnogi kažu da se Arvo Part zapravo moli kroz svoju muziku, a slušajući Tabula Rasu ili De Profundis - takvo nešto nije daleko od istine. Spomenuta dva djela su možda i njegova najpoznatija dva, s tim da je Tabula Rasa često proglašavana ultimativnim remek-djelom suvremene avangarde. Mislim da je ovaj Fratres kojeg si donio baš sa Tabula Rase, s tim da tamo stoji u dva dijela: Fratres - za violinu i piano te Fratres - za čela. Glazba Arvo Parta je vrlo zahtjevna za slušanje i zahtjeva potpunu koncentraciju i pozornost. Prema tome, jako je teška, kako i gazda kaže.
Arva volim samo kad oko sebe isključim sve zvukove, upalim mrak i pustim da svira. Onda stvarno zna biti očaravajući...
Vidi cijeli citat
Pa kako moj dragi Trilence od svih ljudi upravo ti da izvališ ovako nešto:
baš i nemam puno sluha za tzv. "suvremenu
klasičnu gazbu"???
Ma batali oksimoron, nego znaš valjda da je suvremena glazba nešto toliko stilski i estetski raznoliko da se uopće ne može spominjati kao nešto prema čemu se može imati bilo kakav stav. Naravno, postoje ljudi koji utiru nove putove i oni koji ih oponašaju. Pärt je svakako jedan od onih prvih. LM je to fino sažeo. A u njegovom postu naročito mi se sviđa ono boldano. E pa upravo tako i samo tako se može zaista uspostaviti prava komunikacija ne samo sa suvremenom, nego i svakom drugom umjetnički vrijednom glazbom, ma kako je zvali. Ne mislim doslom na gašenje svjetla, zatvaranje očiju, ali to je glazba koja traži najprije tišinu. U prvom redu vanjsku, a onda po mogućnosti i unutarnju. Inače, Skandinavija, u njoj naročito Finci, a Baltik naročito, potpuno su otkačene glazbene teritorije. Nedavno sam na jednom koncertu doživio pravo otkriće zahvaljujući Gazdinom rođaku koji je sa Zborom HRT-a predstavio glazbu
Estonca Velje Tormisa.
Nešto najoriginalnije što sam ikada čuo. Naravno, kad čovjek uz to dobije u ruke i dobru programsku knjižicu s tekstovima u originalu i u prijevodu, onda je i oboružaniji i spremniji za slušanje. Za to se borim od kada pišem o glazbi i onda se opet događa da recimo Zg. filharmonija ove godine opet u svojim knjižicama nema tekstove i prijevode kad imaju na programu vokalno-instrumentalna djela.
Dakle, Profo, i ostali, tražite, njuškajte i dajte se iznenaditi. Ali najprije svakako upalite mrak.
[uredio Brane - 20. studenog 2011. u 23:46]
Clint Eastwood: They go on and on with all this bullshit about “sanctity”—don’t give me that sanctity crap! Just give everybody the chance to have the life they want.