Undu klanjanje kako priliči...
Morči, slažem se. Ja sam je isto odgledao ne baš u tri, ali četiri-pet dana. U drugoj sezoni postane malo sapuničasto, ali doista fascinira ono što Gazda primjećuje, osobito sustav vrijednosti i kodeks ponašanja aristokracije kopiran ili preslikan i u svijet njihove posluge. Batlerska aristokracija mi je uvijek bila fascinantna.

Und, naravno, ima pravo kad govori o maskama. Samo, ta se poza i ta maska uvježbavala nekoliko stoljeća pa je prirasla organizmima i ljudi se s njom srodili.
Recimo, za vrijeme rata u Bosni sam se družio s gotovo svim UN-bataljonima, od Pakistanaca na vrh Konjuha, preko Španjolaca u Hercegovini, Šveđana u Tuzli pa do Engleza u Vitezu. Da ne spominjem Francuze kojih je bilo posvuda (za koje više ne pamtim gdje su bili stacionirani), Kanađane u Visokom, Turke u Zenici, Ukrajince na relaciji Kisealjak-Sarajevo i ne znam više koji ono bjehu u bazama u Mrkonjić Gradu i Žepču... Što se vojničkog ponašanja tiče, kako međusobno, tako prema stanovništvu, pa i nama, sitnoj novinarskoj stoci, Englezi su se najgospodskije ponašali, u najboljem smislu te riječi, a to znači ne s visoka, nego s jednom dozom viteštva i vječno spremni pomoći i zaštiti. Zato smo najviše voljeli putovati s engleskim konvojima. Kada bi oni jednom preuzeli odgovornost za tebe, odnosno prihvatili tvoj auto u svoj konvoj, onda si znao da nema šanse da te neke barabe (bilo koje lokalne vojske ili para-vojske) zaustave i maltretiraju, jer staje odmah i sva vojska i dolazi ti upomoć. O oficirima da i ne govorim. Ta tradicija viteškog gentlemenstva među njima nije samo floskula. I to se odnosi baš na UK, jer jednako su se ponašali svi, a upoznao sam i velške i škotske regimente, pa čak i Gurke!!!