Sto se tice "moralne dileme", ona me bas podsjetila na neke moje dileme. Naime, prije koju godinu nakon laganog pritiska okoline (ponajvise cure :)), odlucio sam prihvatiti jedan hororaran posao. Posao nije zahtjevao puno rada i truda, a za nase prilike je bio jako dobro placen. Medjutim, posao je bio uzasno dosadan, neizazovan, pa cak bih rekao i glup (ne brinite nije bilo nista nezakonito ili nemoralno :)). Na kraju sam to poceo zvati - prostitucija. Iako ne prodajem svoje tijelo, prodajem pamet, sto je mozda jos i gore (ovisi sto vise cjenis). Daljnji zakljucak je da se zapravo svi koji rade, zapravo prostituiraju. (Cak i oni koji, poput mene, imaju srece raditi posao koji vole i koji bi im i onako bio hobi da ne postoji netko tko te placa. Usprkos tome, uvijek ima aspekata koji te ubiju u pojam (administracija, itd..), sto je dio koji je prema mojoj terminologiji - prostitucija). Dakle, kada smo to zakljucili - ispada da je pitanje : "za koliku satnicu se prodajemo?" 

Kakve to ima veze sa ovom pricom? Pa, po meni jedino sto moze biti ponizavajuce je ako ih lose placaju. Naime, ja bih puno radije setao okolo i prodavao pristup net-u nego radio vecinu uredskih poslova. Iako sumnjam da je doticna na to tako gledala.