ja sam bio par puta u Parizu i niti jednom me nije odusevio... bit ce da sam imao prevelika ocekivanja
grad kao grad je prekrasan i zgrade i bulevari i fenomenalna mi je osa koja se pruza od Louvrea preko Slavoluka pobjede do Defensea i sve je to super kad stanes tocno u sredini Grand Arc i vidis pet ili koliko vec kilometara daleko do Louvrea, no uopce nisam vidio ni dozivio Pariz iz filmova i knjiga. Nisam uopce osjetio "genius loci", atmosferu, ma nista. Tu i tamo neki obris, inace nista: hrpa turista, hrpa stranaca, hrpa Arapa i crnaca. Cini mi se da je grad podjeljen u tri dijela: turisticki, doseljenicki i onaj elitni, gdje zivi visa srednja klasa i bogatasi - svaki za sebe mi je bio premalo, a razlike izmedju njih su ogromne i uopce ne komuniciraju medjusobno.
uopce nije grad ciji duh mozes osjetit kao turist, trebalo bi tamo zivjet neko vrijeme. Naravno, vrijedi to za svaki grad, no u Parizu mi je taj osjecaj bio najjaci
Mozda je i problem u tom sto Pariz vise nije sto je bio nekad, centar svijeta, pa ga vise ne posjecuju velike ideje, veliki ljudi i veliki dogadjaji...
s druge strane, Berlin - e to je sasvim druga prica, sutra bih se tamo odselio... Berlin je u sebe uspjesno ukomponirao i proslost i sadasnjost i vidis naznake buducnosti, povijest okruzena high-techom, nacizam, kapitalizam i socijalizam, Pruska, Weimar, SS, Love Parade i DDR zive jedni kraj drugih i nekakav "stadt-geist" mozes kao turist puno jace osjetit u Berlinu nego u Parizu. Zaeb mi je jedino sto u Berlinu imam jezicnu barijeru

... u Parizu je nemam, pa opet blijedo...
[uredio ian wright - 19. ožujka 2012. u 09:15]