Glede ovog što Mrkvinjo zbori o Pariškoj komuni...pa meni se tamo baš dopao taj neki (rekao bih...) sporiji ritam u odnosu na Grad ili London,i tu me Pariz prilično podsjeća na Rim: doslovce na svakom kantunu je cafe bar sa vanjskim stolicama,ljudi ne trče već normalno hodaju,a nema ni nekog suludo intenzivnog prometa pa je-ako ste debil poput mene;moguće i u jednom komadu prohodati udaljenost od Notre Dame do Eiffelovog tornja...

...uglavnom,moje oduševljenje ne jenjava ni nakon prospavane noći,a kad malo dođem k sebi postat ću i koju fotku.

Volio bih čuti kakve dojmove didovski nosi iz Rima?

Ništa od Rima, gripa me satrala. Ispratio ukućanke i zavukao se pod jorgan planinu. 

ma naravski, život je opušteniji u ovim "mediteranskim" megalopolisima (doduše kako je krenulo baš je taj opušteniji stil na udaru pa bi se mogao uredno ukinut te svima nametnut američansko-angličanska histerija), ali hebi ga grad je enormno velik, koliko god metro linije bile zgusnute, ne možeš baš sve samo podzemnom dohvatit, a nadzemni promet je prilično gust i napet tijekom cijelog dana, a u špici je zapravo zadivljujuće miran, sve stoji i nitko se nigdje ne kreće. jednom neprilikom nisam na vrijeme rezervirao tgv bxl-p gare du nord, nego sam se zaputio autom, tada još naviknut na gužve po brusljanskoj obilaznici, mislio sam pa ne mere u parizeru bit puno strašnije. uglavnom, krivo sam mislio, na povratku smo svašta nešto planirali no kad smo upali u žrvanj, čim sam se nakon dva sata i pritom prijeđenih 100njak metara ulovio prve peripherique, krenuo sam prema sjeveru, samo mi je bilo bitno da je pravac dobar i da se po njoj vozi.

Super su ti slike Gazda - osim Bobura. Meni je on onako bas ruzan i neuklopljen u okolinu. Spolja izgleda kao da je rec o nekakvoj laboratoriji ili sportskoj hali ili vec tako necemu...i to kao da ga je juce projektovao neki klinac opterecen postmodernistickim i inim uticajima a ono zdanje staro preko 30 godina. Strucno misljenje?

Uh,Dulles...pa ne slažem se baš iako sam svjestan reakcije koju Centar Pompidou izaziva kod većine promatrača...vjerojatno ti je poznato da je više arKitektonskih i urbanističkih prijepora u Pariškoj komuni izazvao samo Eiffelov toranj...no dobro,građevinu danas-35 godina nakon nastanka,struka gotovo jednoglasno ocjenjuje remek djelom arKitekture XX stoljeća i jednim od 10 landmarka Pariza.

A zašto je tome tako i što neku kuću čini remek-djelom?
Možemo krenuti,iznimno u ovom slučaju,iz vana prema unutra.
Sama je ideja (tkzv inverzne građevine sa instalacijama na fasadi) inovativna,genijalna i funkcionalna,te istovremeno jamči slobodno kreiranje tlocrtne funkcionalne kompozicije muzejskih i kulturnih programa.Kuća je mjerilom i tipologijom ipak uklopljena u pariški blok a kako 'forma slijedi funkciju' iluzorno bi i neprimjereno bilo očekivati da fasada avangardnog muzeja materijalom,uzorcima,bojama i dekoracijom slijedi uzore iz susjedstva.
Pored svega, unutarnja funkcionalna je organizacija besprijekorna a javni prostor oko muzeja savršena veza s kontekstom.

Ps-nadam se da nisam udavio?

vidiš, meni je par ljudi - povijesničara umjetnosti baš Centre Georges Pompidou spomenulo kao jedan od uspješnijih primjera uklapanja moderne arhitekture u puno starije okruženje, puno bolje od Forum Les Halles, a otprilike rađeno u isto vrijeme.