bojangles je napisao/la:
A je li?,mom su nećaku na vjeronauku govorili o Gotovini i ustašama.Pa ga roditelji ispisali.Hoćete li ime vjeroučitelja i školu?
Vidi cijeli citat
I meni je trener govorio da je zona u košarci beskorisna i najobičnija prevara na koju padaju samo neinteligentni crni basketaši i neškolovani košarkaši koji su pokupili taj stil igre. A to svejedno ne znači da je košarka sport u kojemu caruje rasizam, te da se zona ne upotrebljava i da je beskorisna, već da san naletija na jednog pojedinca, koji tako misli.
Ali ko što je već neko reka, ovaj "problem" sa vjeronaukom u školi je najobičnija kost koju će razjedinjeni narod glođati, dok se pravi problemi kriju pod tepih, odnosno dok se ništa ne radi za sadašnjost ili budućnost. Ja san u svom 12-godišnjem osnovnom i srednjom obrzovanju di je taj "problem" prisutan ima oko 90 kolega iz razreda (mišali su nam se razredi od 5. do 8. radi prilagođavanja putnicima iz podružnih škola) od kojih su doslovno svi išli na vjeronauk. Jako se dobro sićan da je u prvom razredu bilo ponuđeno roditeljima da biraju nastavu vjeronauka drugih vjeroispovjesti (katolički, protestantski, pravoslavni, muslimanski...) i da se paralelno sa nastavom katoličkog vjeronauka održavala i nastava pravoslavnog. Potpuno je ista stvar bila i od 5. do 8. razreda. No, ajde tada su još roditelji odlučivali i dica nisu imala praktički nikakvo pravo glasa. No u gimnaziji je u razredu bilo već podosta ljudi koji su u najboljem slučaju bili samo službeno katolici, a puno više agnostici ili nevjernici, ali niko od nas 30 nije uzeja etiku, već su svi uzimali vjeronauk i to ne zato što bi se osjećali izopćenim, što ne bi imali što raditi (to se bar lako riši na najmanje desetak načina) ili radi slicnih gluposti koje se koriste ka argumenti, već jednostavno jer je lakši predmet pa se išlo linijom manjeg otpora.
Oko pitanja vjeronauka u školama jednostavo ne postoji direktan i točan odgovor jer se moraju u obzir uzeti i raznorazne okolnosti koje pridonose njegovom postojanju ili nepostojanju, di nikako ne triba izuzeti ni kulturnu tradiciju prostora. Najbitnije je da postoji izbor, a on postoji. Niko ne tira dicu da upisuju vjeronauk, već je on izborni predmet, a isto tako postoji izbor između vjeronauka različitih vjeroispovjesti pa se nikako ne može reći da država sponzorira glavnu religiju. Demokracija podrazumjeva
slobodu izbora, a ona itekako postoji. Vjerojauku kao jednom etičko-filozofsko-religijskom predmetu, po meni osobno ima mista u školama sve dok sloboda izbora nije ugrožena. Kada i ukoliko bude, onda se triba reagirati. A do tada su oce rasprave sitne promjene koje se potenciraju ne bi li se zamaglili bitniji problemi.
