Brane je napisao/la:
Ian, jesi li onaj ulomak iz Starih čeških priča sam preveo, ili imaš knjigu na Hrvatskom? Jel ima u tim pričama na kraju i ona o tome kako su na kraju same te Hrvate otjerali nakraj svijeta, odnosno, sve do mora, dalje se nije moglo, zar ne?
I svaka čast na priči o sv. Vaclavu. Jesi li ga proslavio kako valja?
A razvija li se romansa s Turčinom i kebabom?
Vidi cijeli citat
knjiga je na ceskom, ovo je moj slobodni prijevod. Ne bih se zacudio da negdje to postoji prevedeno na hrvatski, s datumom izdavanja daleko prije cca. 1930, dakako. Vjerojatno i dosta starije. U to vrijeme su se takve stvari prevodile: Ceska je bila najblizi prijatelj, slavenska uzajamnost je bila nesto realno i cvjetala je na svim razinama
Turcin je OK. Pozdravljamo se redovno, pita kako sam, kupim svakih 10 dana onaj njegov kruh. Pravi dobrosusjedski odnosi
sto se Slavnikovaca tice, zaboravio sam spomenut najpoznatijeg od njih, a to je (sveti) Vojtech, poznatiji kao Adalbert. Taj je kao praski biskup pokrstavao Cehe, Poljake, a pokrstio je i prvog madjarskog vladara-krscana, slavnog Istvana I. Djelovao je i kod Poljaka u Gnieznu, legendarnom prvom sjedistu poljske drzave. Njegov brat Radim (jos jedan Slavnikovac-Hrvat) je bio prvim poljskim biskupom u Gnieznu.
Umro je mucenickom smrcu kad je isao pokrstit i Pruse, pa su ga ovi nabili na kolac i ispekli. Poljski kralj je onda za njega platio kao otkupninu onoliko zlata koliko je Vojtech bio tezak. Danas se njegove relikvije cuvaju bas u katedrali u Gnieznu (bio tamo

)
Danas je drugi u hijerarhiji svetaca u Ceskoj, iza Vaclava, no prvi kod Poljaka kao Wojciech, te Magjara kao Szent Adalbert