Volim svoju državu i isto tako volim svoju reprezentaciju. To uopće nije upitno i nepotrebno je to preispitivat. Isto tako je nepobitno da kad Hajduk igra ja sam jedno 100 puta nervozniji nego kad igra "repka". Možda sam ja manji Hrvat zbog toga , ali to je tako i ne mogu protiv sebe. Kad Hajduk izgubi na nes(p)retan način, recimo kao protiv Rome imam osjećaj da jedan dio u meni umre, to me stvarno pogodi i nisam za ništa. Kad smo izgubili zaista nesretno protiv Turaka u Austriji to me je također pogodilo, ali isto tako sam brzo došao sebi i pošto je bila dobra ekipa još smo se i zapili, uopće nismo davali dojam da se nekoliko sati prije dogodila sportska tragedija za sve Hrvate. Ovu sadašnju "repku" ne pratim kao što sam već rekao i ne osjećam neku veliku ljubav prema njoj. Drago mi je kad dobijemo i taman kad pomislim da će mi srce zaigrat sjetim se onih spodoba iz Rusanove i srce mi se naglo smiri... Kad oni odu i odu njihovi poltroni (tobože navijačka udruga Uvijek Vjerni) onda se možemo nadat većem zajedništvu i bodrenju naše hrvatske reprezentacije!