Uglavnom, postoji jedna priča koja dolazi iz uvjetno rečeno "ljevičarskih", antiglobalističkih krugova i koja se jednim dijelom oslanja na kritiku fridmanizma uobličenu u knjizi Naomi Klein: Doktrina šoka: uspon kapitalizma katastrofe. 

Elem, ugrubo rečeno, ispod prividnog glamura Markovićeve reforme inspirirane fridmanističkom šok terapijom u interpretaciji Sachsa, koja je već prije (Čile, Argentina, Bolivija, Poljska...), a i poslije (Rusija, Južnoafrička Republika, azijski tigrovi, Irak...) prema antifridmanitima opustošila svjetske privrede, krila se stvarnost navodno izgubljenih 700.000 radnih mjesta i rastakanja relativno egalitarne strukture jugoslavenskog društva uvedenim ekonomskim mjerama. S obzirom na kulminaciju dugotrajne društvene krize i sveopću napetost, prema nekim kritičarima, ove mjere su zapravo imale ulogu katalizatora društvene krize, koja je kulminirala općim, nacionalistički inspiriranim rasulom.

Ove teze/hipoteze za sada imaju stanoviti odjek u povjesničarskim krugovima, ali se još nitko nije temeljito pozabavio njihovom stvarnom utemeljenošću.

Jebiga, godine... 

UJDI je osnovan u veljači 1989. na Filozofskom u Zagrebu, u legendarnoj 7. Mada sam u to vrijeme dosta vremena provodio baš u toj sedmici na monstruoznim masovnim predavanjima iz logike, pedagogije i sličnog, ipak sam propustio pogledati ovo okupljanje uživo. Skupila se krema zagrebačke i beogradske intelektualne ljevice i osnovala prvu nekomunističku, ali jugoslavensku, političku "formaciju".

Ante je u to vrijeme još uvijek bio partijski tehnomenadžer.

Kako su samo popili šut kartu na tim izborima, majko mila!

Nemoj, pocrveneću  . Ipak mi je najveselije da niko od patriJota nije ukapiraL... čak su neki pokušali da upišu komentare koji su bilio potpuno off.

U pravu si. Snobovi smo. I to teški! 

Ah, šta da radim(o) kad nam se može. 

P.S. VILENI, jako mi je drago da si čestitao ovim jugovićima njihov praznik.  To, brateeee  . Eto, vidiš kak DPK može bit m(j)esto gde ljudi sasvim oprečnih stavova i ideologija mogu na miru razmenjivati ideje (dobro, ne baš ideje, ali nešto tako... otprilike). I ja se sećam kad su neki od jugovića čestitali ZDPovcima (to su oni kaj viču Za Doup Spremni) deseti travnja! Naravno, ja ne znam sad kaj je bilo tog desetoga travnja, ali mi je toplo oko srca kaj se svi lepo razumite! I družite. I jedni drugima čestitate blagdane. Posebno mi je milo što se i za jedan i za drugi blagdan kolju prasići. Oink. Oink. TO JE JEDNAKOST. Bre.  

Ja, lično, a pogotovo osobno, ne pripadam ni 29.novembarcima ni 10.travanjcima. Moji ciljevi su skromniji. Ja bih da se svi udružimo i proveselimo, makar jedanput godišnje. Hebeš politiku i ideologiju ... ništa uzvišenije od pečenoga janjca. Šubaru, naravno, ne spominjem.