Gazda, i to nas je
POSEBNO NERVIRALO! To konstantno forsiranje igrača koji nije posedovao ama nijedan drugi talenat osim što je znao da šutne balun naprid, da da sebi for nekih 30 metara i onda - trk. Mislili smo u to vreme da je stavljanje Šurjaka u repku još jedan dokaz Miljanovog poltronstva i uvlačenja u dupe političarima, a sve zarad nekakvog braCva i jedinCva!
Sećam se jedne radio emisije u vreme pred početak EP 76 . Doduše tada je već selektor bio Biće Mladinić (kojeg sam ja osobno jako volio! Bio je sjajan - ma VELIKI čovek, a prema meni se ophodio kao da sam mu rod najrodjeniji! Baš smo se nekako volili!)
Elem, ide emisija... javlja se neki moron i kaže, Gospodine Mladiniću, da li mogu da vam predložim sastav tima koji će sigurno osojiti Zlato na EP u Beogradu?
Biće: Naravno, izvolite...
Slušalac: Goman: Šurjak, bekovi: Šurjak i Šurjak, half linija Šurjak, Šurjak i Šurjak; napad, Šurjak, Šurjak, Šurjak, Šurjak i Šurjak! A sad, aj u pizdumaterinu!
Bez zezanja!
Otprilike je takvo raspoloženje bilo i prema Miljanu koji je Šurjaka čuvao kao malo vode na dlanu. U Beogradu smo bili ubedjeni da je stavljanje Šurjaka u nacionalni tim neka vrsta "trade-offa" - nešto što je Miljan bio prinudjen da uradi da ga ne bi prozivali u Hrvatskoj.
Stvarno se ne sećam nijednog drugog igrača Hajduka/Dinama kojeg smo toliko mrzeli kao tog Šurjaka! Dapače, VOLELI smo -ili barem, CIJENILI jednog Vabeca, Zeku-Zajeca (njega smo OBOŽAVALI),Buljana, Oblaka, Žungula (iako nam je zapaprio toliko puta nasred Marakane, klanjali smo mu se!), Cicu Kranjčara, Mlinku, Luku Peruzovića, Gudelja (nadali smo se, do poslednjeg trenutka, da će preći u naš tabor; pričalo se čak da je "Srbin", da je "naš" - kao i Rajko Janjanin) .
Ali, ne, ostao nam je Šure kao rak-rana. Posebno što je znao da nas "zavari" na Marakani. Ono, Ajduk igra bunkericu 87 minuta... a onda, jedan napad preko sprintera Šure... centaršut u kazan, ulećeŽunguli...0:1. Strašno,jebate!