Francuska je stoljecima bila najbogatija, najjaca, najutjecajnija i najciviliziranija europska drzava... nije cudo sto se Luj XIV. proglasio Kraljem-Suncem... stoga ne cudi ni sto se i francuski jezik prosirio kao jezik kulturnih ljudi i obavezni dio osobnog obrazovanja. Bio je lingua franca (interesantno ime ) svima. Kad bi se nasli njemacki i engleski pisac ili filozof, pricali bi medjusobno francuski

engleski je kao jezik diplomacije preuzeo vodstvo tek '45. Kao definitivni svjetski jezik je pobijedio Windowsima

sto se politickih francusko-srpskih veza tice, to je pitanje povijesti. Francuska je kao najjaca sila uvijek trazila nekog saveznika protiv tradicionalnih protivnika: pocevsi od najstarijeg i najdugovjecnijeg saveza na svijetu Auld Alliance izmedju Francuske i Skotske, preko tradicionalnog francusko-poljskog saveza, pa tako dolazimo i do uloge Srbije u kontekstu geopolitickih igara na Balkanu prije 100 godina. Srbija je jednostavno bila upotrebljiv pijun protiv Austrije

No, sto se konkretno Balkana tice, ima Francuska puno bogatije veze s jednom Rumunjskom, gdje je dodatna poveznica i jezik


Hrvatska nije mogla imat neku ulogu u tim igrama jer nije bila samostalna. To nije sprjecavalo pojedince da se uzdaju u Francusku, pa su tako pomoc od Kralja-Sunca ocekivali Zrinsko-Frankopanski urotnici, kao i militantni pravasi oko Eugena Kvaternika 200 godina kasnije (oni su pak ocekivali pomoc od Napoleona III.)

pompidou mi je super pozitivan primjer miješanja modernog i avangardnog s tradicionalnim, nitko to ne radi kao francuzi, nitko nije tako hrabar i bahat kao oni. radiš novi izložbeno-kulturni centar u staroj jezgri, možeš konzervativno probat imitirat okoliš-mimikrijom probat sakrit zgradu, napravit nešto ni vrit ni mimo-zatamnjenu staklenu kocku koja kakti odražava okolne pa ne nagrđuje previše, trudit se da interpolacija bude što neprimjetnija ili hrabro do sumanutosti, natandrčit šarenu zgradu, obloženu instalacijama, koja se isprva čini šakom u oku nedužnog prolaznika, ali nakon drugog pogleda (bar meni) zgrada je sama po sebi vrhunska umjetnička instalacija, pa se nametne kao centar pažnje i interesa, dok stara jezgra koja ju okružuje postane blijeda kulisa (hebat ga takvih zgrada koje su u okruženju ima ko kenje, kud god se u parizu okreneš). s obzirom da je u centru muzej moderne umjetnosti (uz javnu knjižnicu,...), bilo bi licemjerno (a ne samo dosadno) da je zgrada imalo konzervativnija. doduše kako dobro mogu pogoditi s tim usklađivanjem starog i novog, tako mogu i omašit cijeli fudbal, ali samo se francuzi usude tako miješati babe i žabe (da parafraziram krelca od nekidan).

u ruskom jeziku ima gomila frankofonih izraza, francuski je uvijek bio jezik ruske aristokracije. 

daj indeks mrkva,pišem 5 (izvrstan)!

Eiffelov toranj, piramida kod Louvrea... sve je to izazvalo grozne reakcije u javnosti kad je otvoreno... kako god, usude se raspizdit tradicionaliste

Prati li netko seriju Geerta Maka "U Europi"? Jedna od rijetkih stvari na HTV-u u pristojnom terminu, utorkom navečer. Bila sinoć epizoda o 1945 - osveta i odmazda nad Njemcima, s jedne strane Harrisova doktrina bombardiranja Njemačke dok ne kleknu moleći milost ili se sami okrenu protiv Hitlera, a s druge ruska horda silovatelja (uz konstataciju, sretne one koje su ostale žive). Sve izrečeno vrlo potresno, vrlo realistično, čak brutalno, ali opet na takav način i u takvom kontekstu da nema ni traga sumnji u manipulaciju žrtvama na bilo kojoj strani, ni traga sumnji da je fašizam i nacizam trebalo zatrti, ni traga sumnji u to koja je bila prava stana, ni traga sumnji u bezosjećajnost žrtvama onih drugih...

Što me dovodi do pitanja upućenima (bilo geografski ili stručno): tko je uopće taj Jovan-babe-i-žabe-Pejin? (a i onaj Tepeš je mustra koji je babe i žabe odgovorio kruškama i jabukama)

Silno me zanima hoće li Geert Mak ostati na visini i u sljedećoj epizodi koja se i dalje bavi 1945. godinom i nastankom Titove Jugoslavije.

Gazda, hoćemo li sutra malo u operu? S uvertirom Na kantunu?

seriju nisam gledao, no citao sam knjigu (kupio na frankfurtskom aerodromu za 15 €)


kazem, ne znam kakva je serija, no sa knjigom, tj. sa stavovima autora, sam se cesto borio i puno puta sam bio na rubu toga da knjigu bacim u smece... dok se drzi zap. Europe, sve je ok. Cak sam naucio par stvari, no strasno mi je smetalo kad god bi otisao na istok... iznervirala me je podjela Europe u kojoj su svi istocno od linije Gdanjsk-Trst siromasni, sve zene su kurve, a muskarci su alkoholicari... opisuje svoja putovanja po baltickim drzavama, exCCCP, srednjoj i istocnoj Europi, te Balkanu i svugdje ista slika: bijeda, kurve i alkoholicari. U isto vrijeme, kad prolazi mjestima zapadne Europe, nema ni bijede, ni kurvi ni alkoholicara


u prici o Novom Sadu kaze kako su se na nekom dunavskom nasipu odrzavale masovne orgije tamo u proljece/ljeto´92... sve iz ocajanja zbog uvodjenja sankcija