irkinja anne enright skuvertirala man booker za the gathering jucer navecer, isto kao i za nobelovu nagradu, relativni autsajder. sve je upucivalo na nekog kivija (jones) koji je napisao mr. pip a koliko sam ja cuo za nobela je figurirao p. roth (njega sam dosta citao) ali lessing je kandidat vec tridesetak godina i pobrala je sve literalne nagrade koje postoje osim nobelove. cuo sam njenu izjavu kad su je novinari iznenadili sa vijescu, rekla je da nobela ne udijeljuju posthumno pa su na kraju ipak odlucili da je bolje da joj ga daju sad prije nego otegne papke (ima 88). citao sam jedan od njenih prvih (the grass is singing) zapao me na nekom dosadnom kongresu (bio u hotelskoj knjiznici) dosta teska drama o odnosu neiskusne bijele gazdarice i crnog predradnika na imanju u juznoj rodeziji (sadasnji zimbabwe, gdje je lessing i rodena). s obzirom da je to napisala negdje u pedesetima, mogu zamislit koliko je kontroverzna knjiga bila. kasnije je napisala i golden notebook sto se kao smatra jednom od prvih feministickih knjiga. uglavnom, zena voli potpaljivat i raspirivat vatru a ocigledno ima pazljivo depiliran jezik (cak i u prezrelom dobu), definitivno divljenja vrijedna, ne samo kao pisac.   

kratki osvrt, da nas kauboj kasnije ne okudi da se zajebajemo i sikiljicimo dok se nagrade djele. mogu ja i o ovom momicaruke ertlu nesto natruckat, bio na njegovom predavanju 2003, kad mu je davalo pocasni doktorat tuteka na sveucilistu