>>> Samo novi Wembley skuplji od Maksimira

U međuvremenu je gradski stadion, osim Dinamovog postao i stadion hrvatske nogometne reprezentacije, na kojoj Vatreni još nisu zabilježili negativan rezultat. Maksimir je dom Dinama, jednog od najvećih hrvatskih klubova, u kojem su se odgajale generacije i s kojim je svaki Zagrepčanin posebno vezan. No, to je vjerojatno jedini razlog kontra preuranjenog prijedloga Jurice Radića, predsjednik Instituta građevinarstva Hrvatske (IGH), o rušenju maksimirskog stadiona i izgradnji potpuno novog zdanja na Laništu, mada se kao moguća rješenja spominju i parcele na Žitnjaku, Hipodromu i Kajzerici.

Gradonačelnik Zagreba i počasni Dinamov potpredsjednik Milan Bandić, sasvim logično, niti ne pomišlja složiti se s Radićevim prijedlogom, dva tjedna uoči odluke Grada Zagreba o izvođaču radova famozne rekonstrukcije postojećeg zdanja. U igri su, podsjetimo, uz Radićev institut,  još tvrtka Alpine u čijem je back-upu Deutsche Bank, njemački Max Boegle i Tehnobeton. Bandić je najavio i mogućnost referenduma na kojem bi Zagrepčani odlučivali o sudbini maksimirskog stadiona.

U NK Dinamu šokirani su Radićevim prijedlogom u koji je "umiješan građevinski lobi s ciljem zarade na terenu na kojem trenutno egzistira Gradski stadion", te će se protiv njega boriti svim raspoloživim pravnim sredstvima.

Srušiti tri od četiri tribine

No, šokirana bi trebala biti i javnost kojoj Dinamovi čelnici nisu priopćili da u slučaju prolaska Dinama u grupnu fazu Lige prvaka svoje domaće utakmice ne bi mogli igrati na maksimirskom stadionu! Iako je NK Dinamo komisija Uefe o tome izvijestila već jako davno, ti podaci nisu emitirani poreznim obveznicima. Glasnogovornik Dinama, Neven Cvijanović, ustvrdio je tijekom kratkog razgovora da Dinamo neće iznositi svoje stavove o Radićevom prijedlogu dok cijela stvar ne bude konačna, ali je rezolutno opovrgnuo informacije o zabrani igranja utakmica Lige prvaka na Maksimiru, u slučaju Dinamovog plasmana u tu fazu natjecanja.

Da Cvijanović ne govori istinu, potvrdili su nam iz Uefinog ureda za odnose s javnošću. Uefa tvrdi da bi Dinamo, hipotetski govoreći, mogao igrati domaće utakmice na Maksimiru samo u slučaju adaptacije, odnosno ispunjenju svih zahtjeva iz Uefinog pravilnika o infrastrukturi i sigurnosnim uvjetima za klubove koji se natječu u Ligi prvaka. Nešto kasnije, Cvijanovića je demantirao i Dinamov direktor Damir Vrbanović koji tvrdi:

"Uefina inspekcija bila je u redovitoj inspekciji prije ravno dva mjeseca, 24. kolovoza 2007. godine. Na našu žalost, utvrđeno je da stadion NK Dinamo u ovom trenutku ne zadovoljava uvjete za natjecanje u LP, te bi se u slučaju plasmana, od nas zahtijevale značajne adaptacije; počevši od sigurnosti, preko sanitarnih čvorova, svlačionica, prilaza stadionu i nekih drugih tehničkih elemenata. O tome je sada nepotrebno lamentirati", pojasnio je Vrbanović, koji nije mogao odgovoriti i na pitanje zbog čega se o tome šutjelo jer on o tome niti ne odlučuje.

Osim što su prešutjeli da na ovakvom Maksimiru gledatelji ne bi gledali utakmice Lige prvaka, maksimirske je čelnike pokosila amnezija po pitanju još jedne, puno alarmantnije činjenice. Naime, istočna tribina stadiona ima problema sa statikom, a zna se što to dugoročno može značiti.

Na Uefinom izvješću svoj prijedlog temelji i Jurica Radić, koji smatra kako bi rušenje tri od četiri maksimirske tribine zbog nesigurnosti bilo skuplje od izgradnje sasvim novog sportskog zdanja. Uefa je, dakle, do srži upoznata s maksimirskom problematikom.

"Građani neće potrošiti ni kune!"

Argumenti koje je u svom izlaganju naveo Vrbanović temelje se većinom na stručnoj procjeni Alpine, tvrtke koja je kotirala kao glavni favorit za dobivanje koncesije u trajanju od 20-25 godina, te popratnom istraživanju isplativosti sportsko-poslovnih objekata.

"Navodimo činjenicu da su u javnost plasirani skandalozni podaci i laži o cijeni adaptacije našeg stadiona! Natječaj koji je objavljen 20. listopada 2006. obuhvatio je i prijedlog o izgradnji stadiona s atletskom stazom na Sveticama te sportskog kompleksa na Kajzerici, uz totalnu adaptaciju maksimirskog stadiona. Čitav projekt stajao bi oko 230 milijuna eura, a adaptacija Maksimira oko 150 milijuna eura! A po novinama čitam da se spominju cifre i do 400 milijuna eura. Čini se da milijun eura nigdje ne vrijedi više nego u Hrvatskoj", komentira Vrbanović.

Važno je istaknuti da bi kompletna investicija ostala u vlasništvu Grada, ali bi se financirala stranim kapitalom, te građane Zagreba, tvrdi Vrbanović, ne bi stajala niti kune. A prema studiji isplativosti, Grad i koncesionari dijelili bi i dobit od iskorištavanja poslovnih prostora, čime bi za određeni period vratili uložen novac.

"Građani također neće trošiti, već uživati plodove svog pametnog poteza", zaključuje Vrbanović.