Subotom popodne prije odlaska u grad na 1. programu RZ-a nekad suvisli i koliko-toliko avangardni Ante Batinović i Rock express, nedjeljom navečer Vrdoljak, preko tjedna Savić i 2. program Radio Sarajeva, a jednom mjesečno TV i "Hit meseca" s Ducom Marković. Yebote, na tome se odraslo...

 

ovo što kaže dida je točno,odraslo se na Draženovim emisijama...

 

jebateled,kao da s njim odlazi i dio mog života,toliko sam ga volio slušati na radiju...Volio sam ga zapravo toliko da su mi samo i jedino kod njega sve govorne mane bile zanemarive...Osim njegove glazbene erudicije njemu je i glas bio trademark

 

 

NEVER MORE

 

 

 

pokušavam zamisliti euforiju i nacionalnu histeriju da su Hajduk i Dinamo postigli tako nešto

 

 

Podsjetilo me to na jedan susret s njim u tramvaju prije poprilično godina. Išla sam možda četvrti razred srednje ili je tek završila. Upala sam u tramvaj s hrpom stvari u rukama i stala blizu dva tipa koji su sjedili jedan iza drugog i žustro raspravljali. Skužila sam da je jedan od njih Dražen Vrdoljak i naravno po malo,ispod oka gledala prema njima. Vrdoljak je onako nervozno sjedio na rubu stolca i vodio glavnu riječ, i onda se odjednom ustao, ali ni na trenutak ne gubeći nit u svom govoru, niti ne skrećući pogled od sugovornika ili bolje rečeno slušatelja, uhvatio me čvrsto za nadlakticu, povukao prema stolcu i maltene me gurnuo na sjedalo. Prvo sam ga gledala u šoku, a onda probala uletit dok je uzimao zrak s riječima da ne treba i da ja mogu stajati, ali me naravno prekinuo s rukom podignutom u zrak, rekavši nestrpljivo, nešto u stilu: dobro, dobro, mogao sam i uzeti te stvari u ruke ali tko će sad na to trošiti vrijeme, i okrenuo se prema drugom tipu i nastavio mu objašnjavati. Sjedila sam ko smrznuta na stolcu i povremeno bacala pogled prema njemu. Sjećam se da je imao na sebi smeđe, prilično uske samterice, i da sam se čudila kako ima tanke nožice, a onoliku glavu (doduše ipak izgleda manja u živo nego na tv-u).