a ja ne bih previše sudio prema jučerašnjoj tekmi, vidljivo je bilo da se ipak većini njih odsjekle noge. pritisak velikog natjecanja, velikih očekivanja, "sigurnih bodova", ovi osterajheri se pripremili poštenski za totalnu destrukciju igre i u tome uspjeli. nije se na toj iscijepkanoj igri moglo vidjet da li su naši fizički pripremljeni ili nisu. nema u tim prvim utakmicama nekog gušta, uglavnom su uvijek to nervozne i teško gledljive tekme. a za olića mi je toliko drago, zbilja su mi uvijek išle na živce kritike na njegov račun, jer je on jedini hrvatski napadač (bar ja nisam vidio ni jednog takvog do sada) koji će ako treba deset puta otšprintat u prazno (odvući igrača ili se probat otkriti) dok svi drugi nakon prvog "propalog" šprinta odmahuju rukama, gestikuliraju, nabrajuju familiju suigračima koji ih nisu proigrali, a velika većina ih ni ne trči dok im se lopta ne udijeli u noge.