Ove godine nisam išla na vip inmusic festival. Nisam unaprijed kupila kartu, besplatne ni od korova ni za lijeka, a i ona ljutnja svih svetih baš tog dana me obeshrabrila.
Da li su slučajno popravili organizaciju, bilo bi zgodno znati za slučaj da se odlučim za sljedeću godinu. Prošle godine su me "žigosali" s florescentno rozom narukvicom koju ni za boga nisam smjela oštetiti ili izgubiti. Super mi je bilo sljedeći dan na poslu. Imala sam sastanak s financijskim inspektorom u uredu, pa se ja kao upristojila s odjećom, ono, nešto u stilu kostim + cipele na petu (rezervna odjeća za koncert u vrećici), a oko ruke blješti plastična narukvica.

I sad nek me čovjek shvati ozbiljno. A i ona fora s kuponima im nije bila baš nešto. Vidjeli smo da se čeka u redovima sto godina, pa smo odmah kupili kupone s idejom da od viška glava ne boli, međutim, svejedno nas je zaboljela, jer se višak kupona nije mogao vratiti, a da smo stali u red svaki put kad nam se pilo, od koncerta nebi vidli ni k. Bez obzira na organizacijske propuste, bilo mi je super, zbog muzike i društva , naravno. Da sam mlađa vjerojatno mi ne bi ništa smetalo, a ovako mi se morala zavući u glavu misao:
da kaj sad oni mene zaje... za moje novce.
Prošle godine sam u principu išla zbog Iggy-a i Sonic Youth-a, da bi me na kraju najviše oduševili "The Hold steady" i "!!! (Chk Chk Chk)", a i makedonski band "Superhiks" je bio odličan.