hepeck je napisao/la:
Mister No je napisao/la:
Ipak su momčadski sportovi sa loptom jedna dimenzija više. Košarka je my favorite ali i svim ostalima dajem prednost. Svaka situacija ti je različita od prethodne,
svaki tvoj pokret i svaka akcija je drukčija i neponovljiva i ovisi o tvojoj imaginaciji.Vidi cijeli citat
Falsch! Pokret je uvijek isti, on se ne mijenja...kad sutiras ili kad si na polaganju recimo u kosarci, razlicit je jedino pristup kosu.
Motorika se "pamti" u malom mozgu kroz stalno ponavljanje i vjezbu. Ti jedino mozes u malom dijelu milisekunde odabrati program, da li ces sutirati ili ici na polaganje, ovo ostlao je samo naucena radnja, slicno skakanju u vis. Tu ne postoji nikakva razlika.
Vidi cijeli citat
Evo tebi Falsch.

Motorika se pamti u malom mozgu, ok. Ali na jednoj individualnoj akciji imaš bezbroj mogućnosti što i kako odigrati, dali asistirati, proći igrača pa položiti, što kad igrač protiv malog igrača, što kadigraš protiv visokog. Sve su to djelići trenutka kad svaki put nanovo odlučuješ, gotovo nagonski. To ja gledam kao ono stablo grananja, koje se non stop račva sve sa mogućnostima i za doći na konačan cilj (pogodak) imaš bezbroj mogućnosti i alternativa, ne kao ti pojedinac nego kao kolektiv. U svemu tome inteligencija igra i te kakvu ulogu, dok kod borbe sa štopericom to i nije neki slučaj.
Prije si pitao dali se dobro osjećaš kad dobiješ sebe, kad si postigneš bolje vrijeme u npr. plivanju, trčanju. To su za mene suhoparni i nemaštoviti sportovi, i nikad se ne bih nečim takvim bavio. Da 4 godine se pripremam za neko takmičenje i ko rakun plivam u bazenu iz dana u dan, lijevo - desno i tako ponovo, ponovo, ponovo.... Za to moraš biti poseban tip. Meni je to jednostavno dosadno.