hvala mrkvo, koristan odgovor! 

recimo tvoje radove skupa sa drugim autorima, sam pronasao na ovom linku http://www.ncbi.nlm.nih.gov/sites/entrez?otool=iatmzuwlib

jos me interesuje, ali ti revieweri...velis kako ih ti sam predlazes uredniku casopisa....zar oni ne moraju biti za tebe anonimni, da ti ne bi smio znati kome se tvoj rad salje?

i kako nauka grabi krupnim koracima naprijed...da li dodje do "zastarijevanja clanka" da se tako izrazim? navodis raspon do 16 mjeseci dok oni to ne pregledaju, to je dug period, i mnogo se toga u medjuvremenu desi...a prvobitno napisane stvari vise ne vaze...

mrkva, moira -- a gdje ima neki egzemplar lingvističkih vratolomija prof. trenera?  Na SportNetu nisam ništa vidio, samo od ovog Kon Tikija Ajaxovog ili kak se već zove...   A što se impresivnih dojmova tiče, oprostit ću mu samo pod uvjetom da nisu jedni impresivni dojmovi.


Ali, uspio sam neki dan tokom dvosatnog mitinga koji se mene uopće nije ticao pročitati dva intervjua i jedno dva malo dulja članka o Braci Dimitrijeviću.  I moram reći da me čovjek oduševio.  Kako je čovjek fino demokratizirao umjetnost, i to, paradoksa li, izvornim rekao bih "komunističkim" pristupom stvarima...  Slučajni prolaznici, društvo umjetnika "Tihomir Simčić"... tačke jabuka i u njih zabodene vile i Van Gogh od 200 milijuna dolara ... pa ono sa "transferom autorstva": stavi mlijeko u tetranečemu (ne u tetrapaku jer je to samo firma) pa čeka da naiđe auto i pregazi i napravi mrlju, pa onda trči za vozačem da se potpiše na umjetničko djelo!  I kao vrhunac "američkoj" strani moje osobonsti -- još mu oni salonski snobovi plate silne pare da im se tako zajebava sa zanimacijom... genijalac.  Naravno, možda je to moj umjetničkolaički um sve skupa skroz krivo shvatio, možda bi ovo umjetnika i uvrijedilo ili štajaznam... ali hebiga, nemojte budali kvarit veselje.

(Da ne ispadne da se hvalim "da bi to mogao svatko", ali meni je ovo sa slučajnim prolaznicima isto palo na pamet, nezavisno od Brace o kojem pojma nisam imao do ovog tjedna, i to kad sam u Japanu nad pokretnim stepenicama prema podzemnoj vidio plakate lica Carmen Diaz i Brada Pitta, svaki veličine rukometnog igrališta... baš sam pomislio da bi bilo fora sad uslikat prvog proćelavog Japanca koji naiđe tuda s biciklom i njega instalirat gore, pa nek ljudi misle...)

baš mi drago da ti se Braco dopada...rekoh ja-treba ga 'upoznati',barem preko novinskih članaka

zar nema nikog u 'jutanjem pisoaru' DPK?

Auh, Gazda, baš su te juče(r) uzeli "na tapet"!  Moram još da dodam da je daleko najkonkretnija i najkonstruktivnija u svojoj kritici (za sada barem) -  Morči.

The Suavve Ferry u Zagrebu!? Nemoj me...?

Za "Amerikance" -- upravo sam na PBS-u odgledao kako goveđi gulaš s restanim krumpirima i radićem pripremaju Lidia Maticchio Bastianich i njena majka Erminia Motika.  Pa kad sam vidio ime bilo mi skroz poznato, i odma mi je pao na pamet profesor na klaviru... ili sam to nešto pomiješao?

Pričale su usput i puno o Trstu i Istri (jer tamo su obje rođene, kao i cijela im obitelj, sve u istoj kući a svaki u drugoj državi - Italija, Austrougarska, Jugoslavija...) i utjecajima Italije, Mađarske, Austrije, Hrvatske...  I spomenula kako se njena mama brine da sve nove generacije njihove obitelji sačuvaju kulturu i jezik otkud su došli, i da sa djecom i unucima, koji su svi dvojezični, kod kuće pričaju samo "naš jezik".... i onda Lidia kaže "talijanski, naravno!" "Da, da, talijanski..."   E jebavasled, Motike i Bastijanići.