mrkva, moira -- a gdje ima neki egzemplar lingvističkih vratolomija prof. trenera? Na SportNetu nisam ništa vidio, samo od ovog Kon Tikija Ajaxovog ili kak se već zove...

A što se impresivnih dojmova tiče, oprostit ću mu samo pod uvjetom da nisu
jedni impresivni dojmovi.
Ali, uspio sam neki dan tokom dvosatnog mitinga koji se mene uopće nije ticao pročitati dva intervjua i jedno dva malo dulja članka o Braci Dimitrijeviću. I moram reći da me čovjek oduševio. Kako je čovjek fino demokratizirao umjetnost, i to, paradoksa li, izvornim rekao bih "komunističkim" pristupom stvarima... Slučajni prolaznici, društvo umjetnika "Tihomir Simčić"

... tačke jabuka i u njih zabodene vile i Van Gogh od 200 milijuna dolara


... pa ono sa "transferom autorstva": stavi mlijeko u tetranečemu (ne u tetrapaku jer je to samo firma) pa čeka da naiđe auto i pregazi i napravi mrlju, pa onda trči za vozačem da se potpiše na umjetničko djelo! I kao vrhunac "američkoj" strani moje osobonsti -- još mu oni salonski snobovi plate silne pare da im se tako zajebava sa zanimacijom... genijalac. Naravno, možda je to moj umjetničkolaički um sve skupa skroz krivo shvatio, možda bi ovo umjetnika i uvrijedilo ili štajaznam... ali hebiga, nemojte budali kvarit veselje.


(Da ne ispadne da se hvalim "da bi to mogao svatko"

,
ali meni je ovo sa slučajnim prolaznicima isto palo na pamet, nezavisno
od Brace o kojem pojma nisam imao do ovog tjedna, i to kad sam u Japanu
nad pokretnim stepenicama prema podzemnoj vidio plakate lica Carmen Diaz i Brada Pitta, svaki
veličine rukometnog igrališta... baš sam pomislio da bi bilo fora sad uslikat prvog proćelavog Japanca koji naiđe tuda s biciklom i njega instalirat gore, pa nek ljudi misle...

)
[uredio Kauboj - 05. listopada 2007. u 20:30]
I am going to space, and when I come back I have to pick up poodle crap.