nego:volite li Flauberta?...nedavno mi je u ruke dopao jedan njegov manje poznat uradak:'Novembre'...u prijevodu Tina Ujevića...ajme divote,...

Još samo ovo, pa odoh na spavanjac:

HAPPY BIRTHDAY, CARACALLA!

neki zurnali, zapravo vecina inzistira na anonimnosti reviewera ali neki i ne. reviewer svoju nepristranost ionako garantira svojim ugledom. npr jednom je prilikom rad mog profesora na reviziju dobila njegova zena (nemaju isto prezime, btw ona je to obrazlozila i odbila).

 ne samo zastarijevanje, ima tu i puno zahebanijih situacija, s obzirom da je podrucje kojim se jedan znanstveni rad bavi dosta usko, revieweri su po definiciji tvoji konkurenti, pa nije rijetkost da reviewer namjerno oteze proces dok ne objavi u drugom zurnalu ono sto si ti pokusao objaviti, mada reviewer potpisuje nekakav sporazum o tajnosti, ali de ti dokazi da on do tih rezultata nije dosao prije. i ja sam jednom prilikom koristio neke reakcije do kojih sam dosao jer sam revidirao tudji clanak, doduse ja sam se uredno kasnije referirao (citirao) na taj clanak koji je bio objavljen prije mog, ali prekrsio sam (zapravo moj prof koji mi je clanak dao na reviziju) taj sporazum. sve u svemu taj peer review proces je daleko od idealnog ali tesko je smislit nesto bolje. ako te zanima, mogu ti navest par primjera gdje se taj proces zloupotrebljava do krajnjih granica.

a sto se gipsa tice, mogli bi naceti temu utjecaja roditelja na nas zivotni put. meni je moj stari uspjesno urezbario u sivu koru mozga da sam bez zavrsenog faksa propalica i niskoristi. dugo mi je trebalo da takve pi.zdarije izbacim iz glave, a koliko mi je uspjelo vidi se po cinjenici da mi se priblizava cetrdeseta a gdje sam trenutacno?!? tebi su isto na ovaj ili onaj nacin programirali mozak i nametnuli razvojni put, htio ti to priznat ili ne. gips je oduvijek bio sportski djelatnik, zena mu je isto bila sportasica, tako je odgojio djecu i ona su u sportu nalazili veselje, srecu i zadovoljstvo, njegov grijeh je sto je vjerovao da od njih moze napraviti sampione i u tome ustrajao, sto je u jednom trenutku postao njihov trener, a mozda malo manje njihov otac. ali tko od nas tocno zna gdje je ta granica, evo ja prvi priznam da pojma nemam i strah me da cu zajebat kod svojeg potomstva. ne znam da li razumijes sto sam mislio reci, kada i kako treba prestati utjecati na svoju djecu, kada i kako ih prestati usmjeravati kad cesto nismo ni svjesni da to cinimo a apsolutno uvijek kad to cinimo svjesno smo uvjereni da je to za "njihovo dobro".

Upravo tako.

Ili drugim rijecima, neka baci kamen...

Gips je gresan koliko i svi ostali roditelji... a kad vidis koliko ima mladezi izgubljene u vremenu i prostoru, Gips je jos i dobar.

Je, Janica nije imala klasicno djetinjstvo, ali danas pod klasicno djetinjstvo spadaju obavezno opijanje, dernecenje, konzumiranje lakih droga i slicno. Nisam ja nista bolji od Janice sto sam sve to dozivio, u konacnici je ona u prednosti.

Viđam i ja Janicu na Korzu često i svi komentari su da je cura procvjetala otkako ne trenira i živi spartanski. Trebamo joj zahvaliti na svemu što je napravila i pustiti je da uživa!

ma i to je moj oluja neka vrst nepotrebnog pritiska, u stilu mos bit i vodoinstalater al da si ako ne najbolji na svijetu vodoinstalater bar da si najbolji u gradu. zasto je kod nas biti mediokritet takva hebena uvreda, mislim, po definiciji to je velika vecina nas. zasto moramo spadati u bar onih 10% naj (bilo to zatezanje serafa, cijepanje atoma, fatanje lisca il fizika cestica). ima toliko ljudi koji bi rado samo "get by", radili prosjecno placen posao, bili u njemu prosjecno uspjesni imali prosjecno uspjesnu i prosjecno zanimljivu zenu imali prosjecan broj djece, prosjecan broj prijatelja, zivjeli prosjecan broj godina i bili sa tim svojim prosjecnim "neinteresantnim" zivotom sretni. opet kazem, ja nisam taj i znam da cu svoju djecu na neki nacin (mozda i nesvjesno) natjerat da teze necem visem od mediokriteta ali da li sam zbog toga dobar otac ili tiran?