Baš mi je žao što neću biti sa vama u Malo Korzo, ali tešim se da će barem Mile dostojno predstavljati nas, prekoatlantske pečalbare!

 

P.S. Laki, nećeš valjda dopustiti da Šaban posle odvede goste na urnisanje u ono njegovo tajno mesto!?!?

 

Ne, na januarskom okupljanju, gde je pecalbare predstavljao profesor, nakon obilnog prezderavanja i jos obilnijeg lokanja, Shaban nas je odveo u neku, hm...recimo, kucnu varijantu nekog kluba.

BTW, nemam pojma kako sam vozio do tamo, a ni dan danas ne znam gde se to nalazi

 

 

 

 shok i nevjerica  mile pichari

 

Mileta uvijek đonom  To me samo može očvrsnuti

 

Nego da podijelim s vama nešto što me zabezeknulo. Neki dan idem plaćati račune u lokalnu poštu. Bolja polovica stala u red s hrpom uplatnica, a ja nervozan obigravam oko manje kolone koja se stvorila. Sat prije ostao sam bez cigareta, pa joj govorim da idem do obližnje trgovine kupiti iste i dok se vratim ona će već biti gotova s mrskim plaćanjem dažbina, a ja ću udisanjem potrebne količine nikotina smiriti krizu. Veli ona meni, pa tu ćeš kupiti. Učinilo mi se da me zeza, ali bila je uporna. Pogledam malo bolje, kad na staklu šaltera zalijepljene 2 kutije Marlbora. Fokusiram pogled još jače i iza glave službenice snimim cijeli ormarić sa svim vrstama cigareta, baš kao oni kakve nalazimo iznad blagajni u velikim trgovačkim centrima. Znam da u poštama prodaju 100 raznih drka, ali cigarete su mi ipak malo previše  Šok me, međutim, neće spriječiti da cigarete kupujem tamo jer mi je bliže od svih trgovina u kvartu, ali kako to glupo zvuči: "Idem kupiti cigarete u poštu!"

Ustvari, evo baš sad odoh ciljano da vidim hoću li se osjećati blesavo