OTKAKO je 1997. godine započela izgradnja maksimirskog stadiona,
nekadašnjeg spomenika kulture, a današnjeg rugla na kraju grada, preko
leđa poreznih obveznika u njega je ulupano više od 700 milijuna kuna.
>>> Samo novi Wembley skuplji od Maksimira
U međuvremenu je gradski stadion, osim Dinamovog postao i stadion
hrvatske nogometne reprezentacije, na kojoj Vatreni još nisu
zabilježili negativan rezultat. Maksimir je dom Dinama, jednog od
najvećih hrvatskih klubova, u kojem su se odgajale generacije i s kojim
je svaki Zagrepčanin posebno vezan. No, to je vjerojatno jedini razlog
kontra preuranjenog prijedloga Jurice Radića, predsjednik Instituta
građevinarstva Hrvatske (IGH), o rušenju maksimirskog stadiona i
izgradnji potpuno novog zdanja na Laništu, mada se kao moguća rješenja
spominju i parcele na Žitnjaku, Hipodromu i Kajzerici.
Gradonačelnik Zagreba i počasni Dinamov potpredsjednik Milan Bandić,
sasvim logično, niti ne pomišlja složiti se s Radićevim prijedlogom,
dva tjedna uoči odluke Grada Zagreba o izvođaču radova famozne
rekonstrukcije postojećeg zdanja. U igri su, podsjetimo, uz Radićev
institut, još tvrtka Alpine u čijem je back-upu Deutsche Bank,
njemački Max Boegle i Tehnobeton. Bandić je najavio i mogućnost
referenduma na kojem bi Zagrepčani odlučivali o sudbini maksimirskog
stadiona.
U NK Dinamu šokirani su Radićevim prijedlogom u koji je "umiješan
građevinski lobi s ciljem zarade na terenu na kojem trenutno egzistira
Gradski stadion", te će se protiv njega boriti svim raspoloživim
pravnim sredstvima.
Srušiti tri od četiri tribine
No, šokirana bi trebala biti i javnost kojoj Dinamovi čelnici nisu
priopćili da u slučaju prolaska Dinama u grupnu fazu Lige prvaka svoje
domaće utakmice ne bi mogli igrati na maksimirskom stadionu! Iako je NK
Dinamo komisija Uefe o tome izvijestila već jako davno, ti podaci nisu
emitirani poreznim obveznicima. Glasnogovornik Dinama, Neven
Cvijanović, ustvrdio je tijekom kratkog razgovora da Dinamo neće
iznositi svoje stavove o Radićevom prijedlogu dok cijela stvar ne bude
konačna, ali je rezolutno opovrgnuo informacije o zabrani igranja
utakmica Lige prvaka na Maksimiru, u slučaju Dinamovog plasmana u tu
fazu natjecanja.

Da Cvijanović ne govori istinu, potvrdili su nam iz Uefinog ureda za
odnose s javnošću. Uefa tvrdi da bi Dinamo, hipotetski govoreći, mogao
igrati domaće utakmice na Maksimiru samo u slučaju adaptacije, odnosno
ispunjenju svih zahtjeva iz Uefinog pravilnika o infrastrukturi i
sigurnosnim uvjetima za klubove koji se natječu u Ligi prvaka. Nešto
kasnije, Cvijanovića je demantirao i Dinamov direktor Damir Vrbanović
koji tvrdi:
"Uefina inspekcija bila je u redovitoj inspekciji prije ravno dva
mjeseca, 24. kolovoza 2007. godine. Na našu žalost, utvrđeno je da
stadion NK Dinamo u ovom trenutku ne zadovoljava uvjete za natjecanje u
LP, te bi se u slučaju plasmana, od nas zahtijevale značajne
adaptacije; počevši od sigurnosti, preko sanitarnih čvorova,
svlačionica, prilaza stadionu i nekih drugih tehničkih elemenata. O
tome je sada nepotrebno lamentirati", pojasnio je Vrbanović, koji nije
mogao odgovoriti i na pitanje zbog čega se o tome šutjelo jer on o
tome niti ne odlučuje.
Osim što su prešutjeli da na ovakvom Maksimiru gledatelji ne bi
gledali utakmice Lige prvaka, maksimirske je čelnike pokosila amnezija
po pitanju još jedne, puno alarmantnije činjenice. Naime, istočna
tribina stadiona ima problema sa statikom, a zna se što to dugoročno
može značiti.
Na Uefinom izvješću svoj prijedlog temelji i Jurica Radić, koji
smatra kako bi rušenje tri od četiri maksimirske tribine zbog
nesigurnosti bilo skuplje od izgradnje sasvim novog sportskog zdanja.
Uefa je, dakle, do srži upoznata s maksimirskom problematikom.
"Građani neće potrošiti ni kune!"
Argumenti koje je u svom izlaganju naveo Vrbanović temelje se
većinom na stručnoj procjeni Alpine, tvrtke koja je kotirala kao glavni
favorit za dobivanje koncesije u trajanju od 20-25 godina, te popratnom
istraživanju isplativosti sportsko-poslovnih objekata.

"Navodimo činjenicu da su u javnost plasirani skandalozni podaci i
laži o cijeni adaptacije našeg stadiona! Natječaj koji je objavljen 20.
listopada 2006. obuhvatio je i prijedlog o izgradnji stadiona s
atletskom stazom na Sveticama te sportskog kompleksa na Kajzerici, uz
totalnu adaptaciju maksimirskog stadiona. Čitav projekt stajao bi oko
230 milijuna eura, a adaptacija Maksimira oko 150 milijuna eura! A po
novinama čitam da se spominju cifre i do 400 milijuna eura. Čini se da
milijun eura nigdje ne vrijedi više nego u Hrvatskoj", komentira
Vrbanović.
Važno je istaknuti da bi kompletna investicija ostala u vlasništvu
Grada, ali bi se financirala stranim kapitalom, te građane Zagreba,
tvrdi Vrbanović, ne bi stajala niti kune. A prema studiji isplativosti,
Grad i koncesionari dijelili bi i dobit od iskorištavanja poslovnih
prostora, čime bi za određeni period vratili uložen novac.
"Građani također neće trošiti, već uživati plodove svog pametnog poteza", zaključuje Vrbanović.