Pita Gazda kakvi su nam stavovi glede novca. Pa, iskreno, volim ga.
Šalim se, mislim da je jako važno u životu zadržati neki balans, osećaj mere. Kao što je veliki Buda učio, rešenje nije ni u kakvom ekstremizmu, već u iznalaženju "srednjeg puta". Niti preterani materijalizam i utapanje u nekakvom bogatstvu, niti, pak, totalni asketizam - koji je bio dosta popularan u Indiji u njegovo vreme (pre 2,500 godina!) - već jedan umereni, skroman, modus operandi...
Ovaj poslednji susret sa Marijom me je podsetio na to kako je u mnogim bogatunskim porodicama uvek postojao ogroman jaz izmedju materijalnog izobilja i teškog deficita u osnovnoj ljudskoj emociji - ljubavi. Ako nisi još kao dete osetio roditeljsku toplinu i nežnost, ako nisi naučio da i sam voliš i daješ, onda ti lova ne može pomoći da se osećaš bolje. Naprotiv, samo ćeš još više tonuti, kupujući i ovo i ono, a sve u pogrešnoj nadi da će ti te kuće, jahte, kola, slike... jednom doneti mir i i osećaj ispunjenosti.
A kako da osetiš ljubav, kad rodjene roditelje vidiš možda - 20 dana u godini!!? Sva Niarchosova deca su večito bila po kojekakvim internatima i boarding schools (Marija je školu pohadjala daleko od roditelja, u Engleskoj), vaspitavale su ih kojekakve nannies i guvernante... uglavnom, onda kada su im roditeljska nežnost i bezuslovna podrška bili najpotrebniji, njihov otac je glumio playboya na nekoj jahti, sa nekom novom ribom, dok je majka bila u žešćoj depri...
STRAŠNO!
Još strašnije je to što izgleda da ovakvi primeri uopšte ne deluju poučno na današnje mlade bogatune. Oni, jednostavno, kopiraju ono što su naučili od svojih staraca, tako da dok ovo pišemo upravo raste nova generacija otudjene dece koja, naizgled, imaju sve. Sve, osim - ljubavi.
TUŽNO (nikada nisam mislio da ću se ražalostiti nad sudbinom nekog milijardera!) .