te 1989. me stari prvi put pustio da sam idem na Maksimir, tj. uz uvjet da sa mnon idu decki iz razreda/kvarta (koje je poznavao i "imao pod kontrolom") i tako sam cijelu jesen proveo na Sjeveru... jos otprije sam imao spitku i bio sam glavna faca i nitko mi nije bio ravan. U devetom (ili ipak desetom?) mjesecu je dosla Skotska i igrala odlucujucu kvalifikacijsku utakmicu za SP'90, stadion je bio pun, a cijeli Sjever je urlao bez prestanka "Mi, Hrvati!" i pjevao "Ustani, bane!", "Vilu Velebita" i "Mojoj majci", a mi smo se vracali doma prigradskim busem, najcesce gladni i zedni, tako da sam te godine prisilno naucio jest burek (to su svi jeli, pa sam poceo i ja)
iste te godine (a i godinu prije) sam bio smrtno zaljubljen u jednu Katarinu, mozda je i ona bila zaljubljena u mene, al to su bile komunisticke neslobodne osamdesete i sve je ostalo na uzdasima, nespretnim zaslatavanjima i sifriranim porukama na papiricima koji su cirkulirali ispod klupe... kad je danas poslozim po ljestvici, imao sam poslije puno fatalnijih zena. Pozdrav, Katarina! Nadam se da sad imas bar dvoje djece, divnog muza, pet-sest kredita, pesa i veeeeliki crveni karavan... bolje ti je nego da si zavrsila sa mnom, vjeruj mi.
iste te godine je moj izvidjacki vod ("Vukovi" - staro ime, valjda po cibosima) osvojio opcinsko natjecanje, pa se kvalificirao na regionalno i tumaralo se cetri dana po brdima Zagorja, spavalo pod satorima, nekaznjeno pusilo, bljuvalo od pive i nocima upadalo u sator kolegicama iz Novog Zagreba... u sklopu voda, ja sam bio zaduzen za signalizaciju, crtanje mape puta (tzv. kroki) i naravno ideolosko-povijesne piz.darije (nabroji 7 sekretara SKOJ-a, dan ustanka u SRMakedoniji, povijest NOB-a u SR Hrvatskoj, uloga Rade Koncara u revoluciji, Peta ofenziva, Matija Gubec kao avangarda klasno-nacionalnog otpora zavojevacu i slicna sranja). Na tom regionalnom smo osvojili trece mjesto i stekli smo pravo nastupa na republickom u Zadru, gdje nas je cekao strasni zadarski izvidjacki vod "Tornado" (njih su se svi bojali i pricali s respektom o njima). Sto je bilo tamo, ne spada u ovu godinu.
citao se TOP i Vecernji. U Vecernjem su me zanimale samo tri rubrike: sport, dogadjanja u svijetu i Grga (tim redoslijedom). TOP je bio super jer je bio saren, potpuna promjena od sivih komunistickih dnevnika. U kina se nije islo jer se sve gledalo na videu (tj. islo se samo u sklopu skolske nastave), komp. igrice jos nisu bile toliko rasirene, pa su se igrale neke male igrice slicne Nintendu (s onom baterijom od rucnog sata), jbga, ne mogu se sad uopce sjetit kako se to zvalo, al sam izdero palceve na tome. To se prvo kupovalo u Grazu, no kad su otvoreni duty-free shopovi sirom grada, otislo se dvije ulice dalje i kupovalo na veliko, skupa s paketima Coca-Cole, koja se inace pila rijetko, kao za lijek. Slusao se Psihomodo Pop, Gobac mi je bio idol, a naravno da se islo i na ONAJ koncert Prljavaca na Trgu ("imala je oci boje vena, boje vena, boje Dinama")... za diskoteke, kazalista, izlozbe i ostala haj-sosajeti sranja sam bio jos mulac
sjecam se kako je bilo maglovito jesensko jutro, cini mi se da je bila subota i kako se obitelja lagano izvlacila iz kreveta i pripremala za dorucak... stara je odvrnula radio, koji je prenosio demonstracije jogurt-revolucije u Titogradu... kao izvanredno nadprosjecno bistro dijete, pomislio sam "raspada se Jugoslavija", iako pojma nisam imao sto znaci ta recenica. Rekao sam to Starom, a on mi je rekao da pricam bedastoce i da bolje da razmisljam o onim razlomcima...
[uredio vostok.2 - 22. veljače 2008. u 15:31]