Mene je 8.mart veselio osamdeset i neke dok sam išla u 7.c razred. Nastava nam je bila organizirana tako da smo za svaki sat išli u drugu učionicu / kabinet. Nastavnika s ključem smo čekali pred zaključanom učionicom, a tog dana su nas cure na klupama dočekale ubrane ili kupljene, ko će ga znat, cica-mace. E sad to i ne bi bilo baš nešto posebno za pamtiti da nas te iste cice-mace nisu dočekale na početku svakog sata održanog tog dana. Nakon završetka prvog sata mi smo vratile dečkima cvijeće, a jedan od njih je otišao u zbornicu tražiti ključ od profesora za sljedeći sat, te ponovo cvijeće pometali po klupama. I tako smo uspješno krali vrijeme od svakog sata (provalili nas tek na zadnjem) kašnjenjem onog s ključem, te dirnutošću nas cura s gestom, maltene su nam suze išle svaki sat ispočetka, nismo naravno mogli prestat mljet o tome cijelo vrijeme... Uglavnom, tog dana nije bilo ispitivanja, a ni uzimanja novog gradiva.
